Nego, kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni nemaju čime uzvratiti. (Lk 14, 13-14)
Međuljudski odnosi često su obilježeni interesima. Oni stvaraju očekivanja da drugi ispuni neku osobnu potrebu ili želju, zbog čega se vlastito ponašanje počinje oblikovati pod utjecajem tog očekivanja. U takvom odnosu drugoga se počinje promatrati pod vidom tog interesa, te čitav odnos postaje sve manje osoban. Ne vidi se čovjek već eventualna korist koju druga osoba može ispuniti. Očekivanja da drugi ispuni ovu ili onu potrebu i želju, i ponašanje koje proizlazi iz takvog stava, stvara neizvjesnost i strah da se ta očekivanja neće ispuniti i da je čitav trud bio uzaludan.
Pozvati na gozbu siromahe, sakate, hrome, slijepe, znači ići u susret drugome bez očekivanja, bez interesa i bez računanja na dobit. U središtu takvog odnosa jest drugi i njegov život, sa svim ograničenjima koje on sa sobom nosi. Blago tebi tada, jer život biva prožet Božjim Duhom darivanja, onim Duhom kojim je Isus pozvao nas siromahe, sakate, hrome i slijepe za svoj stol i na svoju gozbu ljubavi, oprosta i milosrđa. Jer samo u darivanju jest preobrazba našega života i Božji blagoslov.
Don Boris Vidović
