Tada domaćin, gnjevan, reče sluzi: „Iziđi brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome.“ (Lk 14, 21)
Blagovati kruh u kraljevstvu poželjan je cilj. Pa ipak, zapleteni u mrežu međuljudskih odnosa i društvenih obveza, lako se dogodi da se glas Božje prisutnosti i poziva na gozbu prečuje ili zanemari, pravdajući to obvezama i prioritetima. Čovjek se tu osjeća važnim pa mu Kraljevstvo Božje i nije nužno potrebno.
No Božja ljubav se ne može zaustaviti; ona sebi krči put sve do prosjaka, sakatih, slijepih i hromih, do onih koji su svjesni svojih ograničenosti i nedostataka, do onih koji sami sebi i drugima nisu previše važni. Oni, u svojim svakodnevnim mukama, osluškuju i iščekuju Božju utjehu, svjesni da jedino On može do kraja ispuniti sve njihove praznine i nedostatke.
Don Boris Vidović