Bog hita da nas spasi. To je snaga došašća. On koji ljubi čovjek do kraja šalje mu svojega sina. Jeli nam potreban? Više nego ikada.
Šalje da nas spasi iznova od grijeha. Nažalost kategorija grijeha u današnjem vremenu je nestala preuzele su je inačice koje ublažavaju savjest. Sada su to postali nedostatci, pogreške, mane, zločini. No usprkos svoj želji da se oko nas uljulja naša savjest pritisnuti svojim vlastitim grijehom, grijehom zajednice, grijehom struktura polagano grcamo po teretom nepokretnosti. Duša pod teretom izdiše i ne može živjeti.
Došašće je vrijeme čeznutljive čežnje za onim koji je vlastan otpuštati grijehe. Čežnja za Kristom spasiteljem u vječnoj je suprotnosti sa našom žudnjom. Žudnja je svaki čin o kojem postajemo ovisni bilo ponašanju ili pak o nekoj stvari. Zato nam i upadaju sve više prisutne žudnje u koje je današnje čovječanstvo ogrezlo bilo da se radi o žudnji alkoholizma, droge, ovisnost o lijekovima, žudnja za radom kao bijegom od života i odgovornosti, žudnja za odnosima iz straha da ne ostanemo sami, žudnja za seksom, žudnja za igricama, ovisnost o novim medijima.
Koliko smo zašli u jednu slijepu ulicu vidljivo je po onom što nam se događa. Kad netko učini nešto nama nažao kad nas uvrijedi ili pak trpimo zbog nečije laži prvotna reakcija koju nosimo u sebi je osveta i kazna. No vrijeme došašća nas uči snazi ljubavi praštanja kako bi se ono što jedino posjedujemo i imamo a to su naši grijesi oprostili onako kako mi opraštamo onima koji su nam učinili zlo. Možda je to i najteža vježba ali se isplati.
Danas se oslobodi svega što te tišti, od svih mržnji jer oproštenje jedino liječi svaku mržnju i donosi mir u dušu. Danas bezuvjetno oprosti i kreni s Kristom u slobodu ljubavi.
don Damir Bistrić
