Kad znamo da je Bog onaj koji nas ljubi onda nam nijedna stvar koju nam daje za dobro nije teško učiniti.
Toliko je Bog konkretan u svojem nauku. On nas jedino uči dobru. Možda je jasniji nego nam se čini. Upravlja nas da se prepoznamo u onom što govori. Kako ćemo imati blagoslova i blagostanja kad je naš sav život suprotan onome što nam je ostavio on za naš život. Neprestano slijedimo savjete opakih. Živimo kao po nekim postulatima, principima, moralizatorski se osvrćući na sebe kao mjerilo za život. Stajemo na putu grešničkom jer nam je grijeh divna pojava i s njime smo in. Nažalost divimo se tome, idealiziramo grijeh, glorificiramo takva stanja. Sjedimo u zborovima podrugljivaca jer nam je ogovaranje milo a ruganje smisao života dok nam je zakon Gospodinov onako proizvoljan kako nam što treba.
Takav je naš život to je naša realnost i zato nam Bog ponavlja istu prispodobu o podrugljivoj dječurliji nedorasloj života. Mi radije dovodimo u pitanje tko je Isus Krist. Lakše nam je njega procjenjivati. Kao nekad tako i sad bi mu rekli: „Gle izjelice i vinopije prijatelja carinika i grešnika.“ Sve to činimo da se ne bismo susreli sa sobom. To je znak da ne poznajemo onoga u kojega vjerujemo. To je ujedno i pokazatelj da niti smo čitali, niti živimo evanđeoski. Danas je naš važan povratak k sebi kroz život vjere. Zapovjedi su Božje smjerokazi poštovanja Boga, sebe i drugoga. Ako ne poštujemo Boga kako mislimo da ćemo poštovati sebe a ako ne poštujemo sebe zar možemo poštovati drugoga pored sebe. Ako ne živimo zapovijedi tada smo samo mrtva puhala koji se razmeću svojim mudrovanjem bez sadržaja. „Gospodin zna put pravednih, a propast će put opakih.“ Neka nas Gospodin kojeg očekujemo i dalje poučava i srce nam usmjeruje uvijek na svoj zakon ljubavi i blagoslova.
don Damir Bistrić
