Kako prolaze godine onda nam se sve više smanjuju želje za posjedovanjem određenih stvari koje su nas u prošlosti činile sretnima.
Zrelost koja je produkt proživljenih životnih situacija nauči nas da cijenimo ono što je neprolazno. Shvaćamo kako su naše želje drugačije naravi. Stvari koje želimo zapravno ne možemo kupiti. Ni zahvalnost, ni pravu ljubav, ni blizinu, ni poštovanje njenu kvalitetu koja je u nama zapisana ne može se kupiti. Cijeli svoj život potratimo na nebitno. Premda nam se u svakom trenutku čini da je sve bitno i da sve moramo pošto poto imati i posjedovati. Iz svega vidimo da smo samo velika djeca koja su u cirkusu života uvjetovana površnim i trenutačnim željama. A tada se natrpavaju problemi.
Svaki problem koji nosimo u većini je djelo naše zapuštenosti i neodgovornosti. Nitko se ne spotiče od planine ali svatko se spotiče o kamenčiće. Današnji izvadak iz evanđelja po Luki želi nas potaknuti na razmišljanje. Svaki dio Marijinog hvalospjeva je bitan. On je zapravo priča o čovjeku vjere. To je hvalospjev koji je ostvarenje dostojanstva darovanog od Boga. Današnjim danom izaberimo ono što smo zaboravili. Zahvaliti se. Premda smo se pretvorili u prosjake molitve. Upravo jer prosjačimo nemaju nikakvog uslišanja. Molitva zahvale uključuje sigurnost vjere. Stoga se otvorimo Kristu milosti i neka se na nama ostvari ovaj hvalospjev zahvale za sve darovano u našem životu.
don Damir Bistrić