Današnji čovjek je površan u svemu. Sva prosuđivanja su površna. Sve što se radi radi se onako samo da se ispuni nekakav određeni protokol koji je zamišljen u glavi. Iz površnosti ne može se nažalost dogoditi ništa ni dobro, niti blagoslovljeno.
Dapače svima odgovara ovakav oblik koji onda ne iziskuje nikakva napora. Tada je svako zadovoljan. Olako pristupanje svetom i poigravanjem svetim uništava Božju prisutnost. Dapače Bog ne prebiva tamo gdje je osrednjost. Kako mi svi volimo zaobilaziti uobičajne procedure najdraže nam je kada imamo nekoga pa i u svetim redovima da se sve to odradi preko reda onako bez ikakvih ozbiljnih životnih opredjeljenja. Neka se vidi da sam ja u dobro sa kakvom facom. Bez vjerodostojne pouke. Jer tko će još to sve proći svi ti susreti ma kome se ide na to. Sve ću ja to srediti. Imam već dogovorene sve termine nogometa do kraja godine. Kave i besposličarenje je bitnije od toga što će netko govoriti o tom nekom krštenju, euharistiji, krizmi, ženidbi. Što ću ja to slušati jer je to i onako sve zastarjelo i nema od toga ništa. Ma ja to sve znam. Takav je pristup velikog dijela onih koji od Crkve traže svoja prava iako ne žive kao kršćani, niti su kršćanstva dostojni. Da kršćanstvo prolazi svoju krizu to je vidljivo svakom. Toliki skandali, tolika napastovanja, toliko bezboštva i služenja sotoni. Upravo jer se zaobilazi Bog a slavi čovjek moralo je doći do ovakvog rascjepa.
Danas Josip i Marija donose svoga sina u hram kako bi prikazali svoga prvorođenca Bogu kako to propisuje pismo i zakon Božji. Zapravo je to i zahvala za jedan novi život ali i darivanje onoga Onom kojem jedinom pripada život. Darovan roditeljima da bi bio uzvraćen Bogu. Bez darovanosti Bogu za nas vjernike nema napretka. Koliko se god borili sa sobom uvijek smo u nekakvoj potrazi za Bogom. Danas se iskušavaju različiti oblici u kojem bi smo htjeli brze i vrlo učinkovite susrete sa svetim. Tako potraga za Bogom postaje raznolika. Svatko ga traži na svoje načine uglavnom usmjeren sa pojedinim učenjima i preporukama pobožnih duhovnih lica. Bog koji bi današnjem svijetu odgovarao bio bi nekakav blagi Bog koji ima samo parcijalno razumijevanje. Neki privatni Bog koji jedno služi nama osobno. Relativiziranje svetoga traži neke nove modele u kojem svojim snagama se želi doći do Boga. I upravo jer se odvojilo Boga od riječi, pisma i zakona nastupilo je novo vrijeme. U nekim pokrajinskim crkvama svećenici, redovnici i redovnice su majstori joge. Pratkticiraju reiki. Izvrsni su poznavatelji transcendentalne meditacije. Izvrsno postižu nirvanu i potpuni unutarnji mir. Čak se kandidate u bogoslovijama potiče na istraživanje i prakticiranje svih oblika za upotpunjavanje duhovnih druidskih doživljaja. Osobito suobličavanju sa majkom zemljom. Grle se stabla. Pale se mirisni štapići. No čitanje Božje riječi to se nikako ne preporučuje. Prakticiranje katoličke meditacije ni pod razno. To već zadiše na tradicionalizam. Upravo jer su se služitelji Božje milosti otkinuli i odrekli Njega, kome oni mogu biti svjedoci i znak Božje priustnosti. Nikome. Nema vjerodostojnosti u nijednoj izgovorenoj riječi. Sve je sarkazam, ironija, podrugljivost, nadmudrivanje i samopromocija. Lakše je zatomljavati vlastito ne znanje i ne upućenost u otajstvenost i prekrivati ih dugim pobožnim molitvama koje proždiru siromaštvo onih u potrebama. Srcedrapajućim klanjanjima u kojem se sipa mudrost iz rukava ali se to što se priča ne živi. Reći će mnogi kako je Crkva danas na vjetrometini. Opravdano. Jer se udaljila od svojega svjetla i živi u tami. Takvi su i stvorili privatne kršćane koji mantraju različite parole. Nemam problem sa svojim vjerom, jer se ne moram slagati sa svim što propovijedaju ili pak kao katolik osobno se ne slažem ali ne želim svoja uvjerenja nametati ostalima. Ta privatna religija sa onima koji imaju svoj privatni obrt učinila je da nema vjere.
Dan je posvećenog života u kojem se svatko onaj koji je postao sluga u Božjem vinogradu doista treba pokoriti onom koji ima jedini vlast. Lijepo stoji u koncilskom dokumentu Dei verbum,10: „Učiteljstvo nije iznad Božje riječi, nego pod njom, te joj služi.“ Današnji blagdan prikazanja Gospodinova u hramu za nas posvećene Bogu ište se novi povratak Bogu kroz post, molitvu i služenje Riječi. Ne služenju politici i orbitalnoj ekonomiji stjecanja knjižica, kuća, apartmana ili služenju vlastitim bezbožnim principima. Kako se približavaju važne odluke i promicanje novih bezvjerskih zakona sve će više biti medijskih uzburkavanja koji štete i gade Crkvu no ne treba se uznemiravati jer se mora Crkvu ušutkatiti no ne zaboravite da ste svi vi vjernici Crkva, tada gledajte da li se služi Bogu ili sebi i svojim interesima. Crkva ima najveće svoje svjedočanstvo vjere u angažiranim je laicima. Molite i postite za obraćenje svojih biskupa, župnika, kapelana, svih svećenika, redovnika i redovnica. Molite jer bez molitve nema ništa. Zapalite novo svjetlo vjere u svojem životu. Budite svjedoci poput Šimuna i Ane koji su vidjeli Gospodina i ušli u svoj mir. Nikada se nemojte pokolebati biti vjernici. Da za svakoga tko živi vjeru bit će izrugan, no ne bojmo se svih poruga ljudske bijede i žalosti jer će kad tad ti isti zakucati na vaša vrata da se za njih pomolite. Bogu povjeriti svoje živote i svijetlite svjetlom vjere. „I zasjest će kao onaj što topi srebro i pročišćava. Pročistit će ih kao zlato i srebro.“ Danas svoje živote povjerite majci Mariji da nam izmoli novu vjeru pročišćenu od svega što se u njoj nadrobilo. Uzdignimo svoja srca i živimo posvećeni život koji smo primili od začetnika života koji posvećuje, blagoslivlja i nagrađuje.
don Damir Bistrić
