Drugo čitanje današnje nedjelje nam govori o ljubavi koja nosi cijelo Isusovo evanđelje. Sve je prolazno samo je ljubav vječna. Nije čudno kad nam sveti Ivan evanđelist govori da je ime Božje ljubav. Bog je vječan kao i ljubav, njegovo ime.
To nam govori kako je važno prihvatiti ljubav da bi bili u zajednici s Bogom. Uz ljubav je vjera u Boga i ufanje u Njega važno da bismo došli Bogu. Ali kada smo kod Boga u Nebu onda vjera i ufanje nisu viša važni jer se nalazimo kod Boga. Koliko je ljubav važna govori nam sveti Pavao: „Kad bih sve ljudske i anđeoske jezike govorio, a ljubavi ne bih imao bio bih mjed koji ječi ili cimbal koji zveči. Kad bih imao dar proricanja i znao sve tajne i sve znanje; kad bih imao puninu vjere tako da bih brda premještao, a ljubavi ne bih imao bio bih ništa. Kad bih za hranu siromasima razdao sve svoje imanje , kad bih tijelo svoje predao da se sažeže, a ljubavi ne bih imao ništa mi ne bi koristilo.“
Nadalje opisuje što je ljubav koja nikada ne prestaje. Ostaje vjera,ufanje i ljubav, a najveća je među njima ljubav. Ljubav pripada najdubljem sloju našega bića koji se ne dopušta opisati riječima. Čovjek je stvoren na sliku Božju – na sliku ljubavi. On je tim sretniji što više ljubavi u sebi ima. Ljudi čeznu za ljubavlju, jer je ona hrana čovjekovoj duši. Isus je donio na svijet sliku Božju, tj ljubav. On kaže da ljubimo druge kao što je on ljubio nas. Da bismo mogli odgovoriti opisu ljubavi. On nam šalje Duha Svetoga da nam pomogne. Zašto treba ljubiti Boga? Sve što jesmo i imamo dar je Božji. Tko nas ljubi više od Boga? Nitko. On nam daje ljubav da je dijelimo sa svima s kojima živimo. Zašto se ljudi mrze, bračni drugovi ne vole? To je stoga što nisu primili ljubav kao dar Božji i ne mogu se zbog toga ni voljeti ni tu ljubav drugima darivati. Ne samo to, nego ne mogu prihvatiti istinu da su drugi ljubljena Božja djeca vrijedni naše ljubavi.
U evanđelju se pokazuje kako ljubav lako pređe u mržnju. Nazarećani su bili oduševljeni Isusom, ali još više čudesnim ozdravljenima, ali i da se ljubav i oduševljenje lako može pretvoriti u mržnju i nasilje, što se događa u mnogim brakovima, što nam dnevno mediji donose. Božju ljubav nisu primili i nemaju čime druge darivati. Mi smo jedan drugome dar, jer smo sami primili Boga kao naš najveći mogući dar. Uvijek se trebamo upitati: Volim ja one koji su mi darovani na putu života kao Božji dar, pogotovo mog bračnog druga? Isus je tumačio da Božja ljubav nikoga ne isključuje. Tumači kako je udovica iz Sarepte spasila život proroku Iliji. Ona, iako je poganka, pokazuje da ima dovoljno ljubavi spasiti život drugome. U Domovinskom ratu je bilo nekoliko slučajeva da su bili ubijeni oni koji nisu htjeli pucati u branitelje. Za proroka Elizeja Bog liječi od gube Naamana Sirijca.
Bog spašava čudesima život ljudima strane vjere. Ljubav Božja se nije ograničila samo na Židove. To mnogi nisu prihvatili, kao ni Isusovi sumještani. Bog pokazuje da su i drugi ljudi njegov dar koji zaslužuju i našu ljubav. To je ljude u Nazaretu naljutilo te su potjerali Isusa. Tako Isus nije uspio na prvom misionarskom put u svom mjestu. To je razdražilo njegove mještane, jer oni nisu mogli zamisliti da ih njihov mještanin uči o Bogu kao prijatelju drugih naroda. Za nas je najvažnije da prihvatimo sebe kao Božji dar. Možda smo grijesima unakazili Božji dar. Ništa za to, Bog će našim pokajanjem taj dar očistiti da sjaji kao i prije. Evanđeoska poruka nije jeftino omotana. Ona se ne pokazuje u izvanrednim čudesima i ne otvara se velikim skupovima samo tko je spreman mirno saslušati, Bog se svima dariva, nema grijeha koji Kristova ljubav ne može oprati i preobraziti u milost i blagoslov. Pavao kaže: Svejedno hoćete li gledati moj životni put ili put drugih kršćana, uvijek ćete naći Krista.
don Luka Vuco