Od samih početaka, kako to stoji na prvim stanicama Biblije, čovjek je u nekoj potrazi za ostvarenjem radosti, sreće. Vječno traganje za srećom. Zapravo sreća je nekakav pojam koji je individualiziran, jer svatko u nedostatku nečega definira što bi ga to ostvarilo i usrećilo no kad dođe do tog cilja otvara se neka nova potraga jer je ne zasitna čovjekova želja u prebivanju vječne sreće.
Sreća i postizanje blaženstva u današnje vrijeme postaje sve teže. Lako se povodimo za onim što bi nas trebalo dovelo u to stanje. Kako god nam netko preporuči pokušavamo je dohvatiti. Prividnost sreće je danas ogromna. Mnogi tu istu sreću traže u bogatstvu, političkom sistemu koje bi bio rješenje sreće. Olako se prodala teorija da je čovjek čista emocija u potrazi za emocionalnom inteligencijom, no te emocije ne vode nikamo. Tržište obmana čovjeka je vratila na nagonsko jer je po tom najlakše uvjetovati svakoga čovjeka. Tada se sreće pokušava pronaći u promiskuitetu, opijatima, alkoholu, narkoticima, vidoigricama, kocki. Zapravo bi mogli reći da je današnji čovjek prisilno ovisan o isforsiranoj konzumerističkoj sreći i jedini put kako se ona poseže je kroz ovisnosti jer se tako lako može kontrolirati čovjeka. Zapravo je sve povezano u jednom ogromnom kotaču represije i agresije lažne sreće.
Zato će Bog po proroku Jeremiji reći: „Proklet čovjek koji se uzda u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom, i srce svoje od Gospodina odvraća.“ Nema tog što je čovjek stvorio ili izmislio a da ga može staviti u stanje zadovoljstva blagoslovljene sreće i blaženstva. Svaki je čovjek osakaćen svojim vlastitim životom. Svatko od nas u sebi nosi svoje rane koje nikada nisu zacijelile. Svatko od nas ima tolike želje koje se kose s našim mogućnostima i olako podlegnemo prosječnosti i onom što je nezdravo. Za to je tu On, Bog koji nam želi ukazati u čemu je naše ostvarenje. Kao najdivnija nit u kojem čovjek se osjeća sretno i ponosno je onda kad pomogne drugom. Dobrota u veliko srce našega naroda je osjetljivost na svakoga onoga koji pati i koji je u potrebi. U našem društvu se osjeća veliko srce koje želi zaštititi povrijeđenog, poniženog i zlostavljanog čovjeka. To je poput kapi u moru ali koja obnavlja lice zemlje. Upravo u tim situacijama pali se neka čudna lampica. Božanska iskra koja onda se pretvara u val dobrote. I umjesto da se naučimo kako je divno biti jedni za druge opet se prepustimo okolnosima koji nas opet zatvore u naš svijet uvjetovan subliminranim porukama.
Svi smo toliko puta čuli ovo evanđelje o blaženstvima. Možda smo se više navikli na Matejev izvještaj jer ovaj Lukin se pomalo i zaobilazi jer osim što ima blaženstva ima i prijekore „jao“. Dok se u starom zavjetu sve svodi na prokletstva Isus otvara onu dimenziju koja je rajska. I dok slušamo blaženstva nije ih lako niti čitati a kamo li shvatiti i provesti u svoj život. Lakše nam se uživjeti u one dijelove koje govore o našoj ranjenosti. O ne zacijeljenim ranama koja nas unazađuju, koje su obilježile naš život i ne daju nam naprijed. Teško se nositi s nametnutim vrednotama koje današnje svijet mantra. Teško je živjeti po onim postulatima koji su prisila koji su represija dobra a manifestacija zla. Teško je živjeti po principima koji su osobni obrambeni mehanizam kako bi se obranili od napada i boli koju prouzrokujemo jedni drugima. Doista Bog ne želi od nas stvarati ovisnike. On nas je oslobodio da bi smo vođeni Njegovom svevišnjom ljubavlju zadobili radost života. Ni jedno bogatstvo ne može usrećiti čovjeka. Dobro znamo da je svaki onaj koji posjeduje bogatstvo u većini svoje bogatstvo stekao na robovskom ugnjetavanju radnika koji je podplaćen. Svako blaženstvo od čovjeka stvoreno je kratkotrajno. I svako takvo ljudsko blaženstvo dovodi do nezasitnosti i konačnog razočaranja i propasti. Čudimo se jednom poznatom poduzetniku vlasniku jednog lanca koji svoje bogatstvo nije ostavio na uživanju svojoj djeci jer nam je to kao neprirodno, ali taj isti poslodavac svoje radnike nagrađuje i potiče na rad i zauzetost, jer cijeni njihov trud i rad i zato je i blagoslovljen. S ovim je vidljivo da Bog nije protiv bogatstva niti On siromaštvo posvećuje. Doista kad govori o blaženim siromasima duhom vi ste to iskusili. To je ono kad u sebi nalaziš i kad ne posjeduješ ništa. Kad dijeliš od onog svoga i najmanjega za onoga koji je potrebniji. Osiromašeni od sve represije i svakog mišljenja započinje naše blaženstvo. Kako prolazimo iz dana u dan toliko prevara i laži, toliko osamljenosti i duhovne osakaćenosti. Svatko je od nas u potrazi za istinom, za novim kvalitetnim boljim čovjekom nade, za ljubavlju koja nije uvjetovana. To je glad koja nas tjera na vlastitu promjenu koja stvara novo ozračje posvećenog čovještva. U većini se olako odajemo pošasti pomirenja sa situacijom. To je zapreka sreći. Naše je ne jadikovati zbog situacija već tražiti riješenje. Bog ne vidi u cmizdravcima blažene nego u onima koji jesu ožalošćeni i ne mogu podnjeti situaciju i ne mire se s njom već riješavaju je tražeći uvijek riješenje za svaku svoju bol.
Zadnje današnje blaženstvo nas uvodi u situaciju koja je u ovo vrijeme toliko jaka. Svaki onaj koji se priznaje vjernikom postaje meta podrugljivosti, ismijavanju, progonu. Teško je razumijeti zašto ti neki ljudi ne podnose one koji čine dobro, moguće zato da se ne razotkriju zla djela onih koji ih čine. I doista jao svakom onom koji je stekao svoje bogatstvo na izrabljivanju i nepošteno jer to će im biti utjeha. Nemirna savjest nad zlim stečenim. Jao svakom onom koji je u usaljenosti koji je zakinuo drugoga za pravednu plaću, za pravu, za istinu, za svoju prisutnost. Jao svima onima koji su podrugljivci, koji su uništili tuđi dobar glas, koji su osakaćeni zlom ironijom i ponižavanjem. Čeka ih sud Božji. Jao onima koji ovise o pohvalama, koji žive u takvim svojim zamagljenim lažnim svijetovima. Jao onima koji hvale tuđe zlo, podržavaju ga i potiču imaju svoju nagradu osudu, osamu i vječni zaborav a to je prokletstvo. „Tako su činili i lažnim prorocima oci njihovi.“ Otvorimo svoja srca da nas Bog blagoslivlje. Danas se odvažite odmaknuti od svakog izvora represije loših vijesti. Iziđite van i posvetite se svojoj obitelji. Neka ljubav u vama raste i dalje prema potrebnima. Posjetite i podijelite vrijeme sa patnicima i bolesnicima. Uljepšajte današnji dan svakom koga susretnete. Darujte im osmijeh, dobru riječ. Molite za one koji vas ne razumiju. Ne bojte se živite evanđeoski i neka Bog vaše živote posveti srećom blaženstva.
don Damir Bistrić
