Uvijek nam je teško prihvatiti istinu o nama. Teško se mijenjamo, imamo svoje stavove koji su kvalificirani. Sve smo oko nas uredili kako se ne bi dogodila promjena. Nama vladaju naši svakodnevni rituali.
Teško je sebi priznati da onima kojima smo vjerovali da nisu nikad bili vjerodostojni. Korizmeni put je put koji u sebi nosi poziv na obraćenje. Kad se čuje to odmah smo u stanju reći to meni ne treba. Ja sam vjernik. Ja sve svoje odradim. Nažalost ovo je vrijeme u kojem vjernici znaju sva svoja prava, ali ne znaju svoje obveze. Oni koji se toliko ponose svojom tradicijom nisu u stanju vidjeti da je ta ista tradicija ogoljena od duboke vjere i da to zapravo nije vjera.
Svatko je od nas potrebit obraćenja. Jona danas prolazi Ninivom i poziva pogane na obraćenje. Na njegovu riječ čine čin pokajanja oblače se u kostrijet i sjedaju u pepeo. Ni nama se neće dati, niti ovom naraštaju znak doli znak Jone proroka. Današnji vjernik želi gledati znakove, ukazanja. Kao da je vjera kakav show. Postalo je vjerodostojnije nešto ljudsko od Božanskoga. Nažalost mnogi ne vide svoje greške ali tuđe im nikada ne promaknu. Naše obraćenje je naše spasenje, ostavimo se dosadašneg života koji je bio udaljen od vjere i zaživimo evanđeoski.
don Damir Bistrić
