Život nam je isprepleten mnoštvom događaja. Toliko je životnih situacija koje nas oblikuju. Život sa sobom nosi lijepe i manje lijepe trenutke. A to onda na nama ostavlja traga.
Dobro se brzo zaboravlja dok loši i ne ugodni događaji obilježavaju život. U situacijama kada krvari duša u nama se javlja bunt. Umjesto da reagiramo obrambeno, zaštitnički javlja se u nama osvetnički poriv. U nama se javljaju novi oblici koji nas onda udaljuju od onoga što smo mi. Tada nastupa osveta, netrpeljivost, mržnja. Sve negativno tada izlazi na vidjelo i sami sebi smo neprepoznatljivi. Toliko puta čujemo ne mogu zaboraviti. Ne mogu oprostiti. On me je povrijedio. Obilježio je zlom moj život. Uništio je moj život, moj dobar glas. Pogaženo je moje dostojanstvo. Naš ego tada manijakalno utječe na nas. Tada smo spremni izreći mnoštvo nedostojnih uvredljivih riječi misleći da se treba vratiti istom mjerom. Okrećemo glave jednih od drugih. Biramo čak mjesta i crkvi da jedni drugima ne pružimo znak mira. Blatimo na sve strane one koji su nam nanijeli zlo. To je nažalost naša životna realnost. Mislimo da s time rješavamo sve. No zapravo od toga nema ništa.
Onaj tko mrzi neće napakostiti onom kojega mrzi. Onaj koji mrzi truje samog sebe i s tom mržnjom uništava sve oko sebe. Rekao bi Krist: „Tako neka ne bude među vama.“ Naš kršćanski život uvijek je na velikom ispitu života. Kršćani njeguju jednu kulturu koja nema veze s onim kulturama koje su agnostične ili pak ateističke. S kulturama koje siju netrpeljivost i osvetoljubivost. U nama je usađena dimenzija po kojoj se prepoznajemo kao oni koji vjeruju u Isusa Krista. Zapravo je današnji dan idealan da se preispitamo koliko se u nas uvukao mentalitet bezboštva i koliko nas je sve ovozemaljsko udaljilo od Božjih istina i života vjernika.
Čitajući današnju prispodobu iz evanđelja Isus nas potiče na život pročišćenja. Zapravo nam želi posvjestiti da je naš život jedino kvalitetan onda kada ga s Bogom oblikujemo. Bog koji je bogat milosrđem prašta uvijek sve. Ako je nama oprošteno toliko toga zašto mi nismo u stanju drugima oprostiti. Prispodoba o talentima bliska je bila i onima koji slušaju Isusa u ona vremena kao i nama danas. Toliko nam je bliska. Zapravo ovdje se radi o svima onima koji su pronevjerili ogromne svote čiji bi deficiti bio od nekoliko milijardi. Mi negodujemo svakodnevno čitajući o takvim stvarnostima. No prispodoba ne staje samo na takvima. Ne zaobilazi nikoga. Pred Bogom svatko od nas je učinio taj deficit. Svi smo korumpirani službenici i loši upravitelji. Od Boga tražimo da nam bude milosrdan i dobrostiv za naše životne promašaje ali nemamo baš razumijevanja prema onima koji prema nama duguju mižeriju. Nažalost osjetljivi smo na sebe i svoj život ali smo okrutni i nesnošljivi za druge koje bičujemo svojim jezikom i zlovoljom. Poziv nam je oprostiti. Danas oprostite svima. Nitko nije vrijedan da se nervirate. To što vam govore. Vi znate istinu vaša istina će uvijek doći na vidjelo. Ne dozvolite da vas nitko ne dovede na svoje niske razine u kojem bi oni uživali. Praštajete i ne osvrćite se na niti jednu laž. Istina uvijek izađe na vidjelo. Svi su oni već primili svoju plaću. Otvorite svoje srce Bogu neka izliječi vaše rane i krenite u život noseći u svome srcu mir i ljubav Isusa Krista. Sve ostalo prepustite Bogu.
don Damir Bistrić
