Svjedoci smo u novije vrijeme kako se nauk Crkve neprestance pokušava prilagođavati sekularizmu. Postkoncilska Crkva krenula je jednim novim putem u kojoj je njezina najveća briga svidjeti se što većoj masi od koje traži odobrenje za svoje eksperimente.
Vidljiva su mnoga odstupanja od temeljnih vrednota i sve što se servira vjerniku danas ide za tim da mu povlađuje. Bivši prefekt kongregacije za nauk vjere kardinal Gerhard Muller rekao je: “Krivovjerje je misliti kako se može sačuvati učenje Crkve, i pri tom izmišljati novi pastoralni pristup zbog slabosti čovjeka koji bi ublažio istinu Riječi Božje i kršćanskog morala.“ Nažalost svjedoci smo da se nauk vjere razvodnjava. Prefekt kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata kardinal Robert Sarah prije par dana u predgovoru svoje knjige „Zamalo će večer i dan je na izmaku“ napisao je. „ Katolička doktrina je dovedena u pitanje u ime uobraženih intelektualnih stavova, teolozi uživaju u dekonstrukciji dogmi i pražnjenju morala od njegova dubokog značaja.“
Evanđelje koje danas imamo za razmatranje upravlja nas da se zamislimo. Svatko danas ima svoje vlastito viđenje stvarnosti oko sebe i došli smo do toga da svatko proizvoljno tumači evanđelje. Više ne želimo biti poučeni od Boga jer sami poučavamo sebe. Samo se sjetite svih tih nekih u životu kad prolazite svoje teške i problematične trenutke kad im se povjerite kako se razmeću svekolikim svojim mudrovanjem. Sipaju psihologiju iz rukava. Ekstra obiteljski savjetnici. Ne samo to odjednom su oni bolji liječnici izvrsni dijagnostičari. Oni sve znaju. Sveznalice koje imaju uvida u sve. Zapravo današnje društvo pati od poremećaje manje vrijednosti. Nešto što se površno pročita po internetu otvara im novi prostor djelovanja i nadmudrivanja. Mnoštvo riječi bez pokrića. U svemu smo polovični. U svemu samo loše informirani a iz loše informiranosti možemo zamisliti kakva je tek formacija takvih likova.
Danas Isus jasno govori: „Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego dopuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude.“ On je onaj koji ispunja prazninu onoga što je iskrivljeno od čovjeka. Bog se nikada ne prilagođava ljudskoj polovičnosti. On želi biti s nama. Upravo odmak od evanđelje učinio je da više ne prepoznajemo lice Božje da ne prepoznajemo Isusa Krista Sina Božjega. Sve je više sablazni danas koju čine napredni sinovi crkve zbunjujući narod Božji i odvlačeći ga od istine. Kaže kardinal Sarah: „Crkva umire zato što se pastiri boje govoriti istinu s jasnoćom. Bojimo se medija, javnog mijenja, vlastite braće.“ I nastavlja: „Crkva prolazi kroz bičevanje po rukama onih koji bi je trebali ljubiti i štititi.“ Lijepo to Isus veli danas u evanđelju kao opomenu svakom onom koji svojevoljno naučava to neko novo evanđelje: „Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.“ Naš je poziv vjernika slijediti Isusa Krista u njegovu nauku. Onaj koji živi po Božjoj volji ima život koji onda unosi mir u naše živote. Ne dajte se zavesti ni jednom zlu nauku „koji obilaz kao ričući lav gledajući kako da nas proždre. Oprite mu se čvrsti u vjeri.“ Čuvajte se slatkorječivosti zavođenja sotone. Čitajte evanđelje svakodnevno. Poučavajte se od Gospodina i molite. Neka Božja riječ postane dio našeg života u svemu kao najizvsnije svjedočanstvo istine i ljubavi.
don Damir Bistrić
