Kako se približavamo danima muke Gospodinove evanđeoski odlomci obiluju izvještajima kako su oni koji rade o Isusovom životu sve više nasilni.
Oni sa Isusom ne dijalogiziraju. Oni stvaraju još veće tenzije. Toliko su svadljivi prepuni obijesti. Iz njih izvire najgore iz njihovih osobnosti. Ne biraju se riječi. Već se svim raspoloživim snagama zla želi napakostiti i diskreditirati Isusa. Naš život je prepun ovakvih situacija. Koliko god nosiš dobrote u sebi toliko je onih koji to ne podnose. Koliko god se trudiš prenijeti ono što je vrednota toliko je ovaj svijet sve više zločestiji i nesnošljiviji. Sve se to čini pod raznim oblicima u kojima se traže ostvarivanja prava u kojem svatko ima pravo pljuvati, ponižavati, obezvređivati ono što je dobro i hvale vrijedno. Neprestano se kao zagovara dijalog ali po nekim čudnim uvjetima. A obično uvjeti su uvjetovanja napusti svoje mišljenje, svoje vrednote i preuzeti one koje negiraju život, koje nemaju ništa sa zdravim razumom pod krinkom velikog humanizma i zaštite svih mogućih ljudskih prava. Uistinu današnja civilizacija je ispražnjena svega što je lijepo i dobro. A kad nema lijepoga i dobroga u sebi onda sve što je nakaradno postaje hvale vrijedno. Iz prazne i nakaradne duše lišene ljepote jedino može nastati ono što dana i imamo. Umjetnost koja sliči smetlištu a razina dobrote nam je eutanazija ili kako to lijepo zvuči ubojstvo iz samilosti. Doista to jako govori o današnjim velikim dostignućima i vrijednostima čovječanstva. Naša svakodnevnica obiluje obilnim verbalnim deliktima koji se nazivaju dijalog ili pak pravo na slobodu mišljenja. Postali smo nositelji mnoštva uvreda. Danas se svatko osjeća uvrijeđen i povrijeđen. Toliki nam je ego da ne želimo čuti istinu o našim pogreškama ali se zato znamo nemilosrdno obrušavati na one koji su ne zaštićeni i marginalizirani. Toliko je danas u ljudskom srcu zla i pakosti. Iz njege izlazi svaka zla misao i svađa. Kako to lijepo ilustrira jedna naša poslovica koja kaže: „Rukom se daje ono što je u džepu a jezikom ono što je u srcu.“
Naš Gospodin ne posustaje tumačiti i zagovarati dobro. Njegovo poslanje nije činiti nešto mimo onoga što je volja Očeva. On ne treba ljudskih odobravanja. On ne pati od suvremene uvrijeđenosti ega. Ono što je dobro priznaje da je dobro. Ono što je loše detektira i proglašava zlom. Javno i pred svima. Nema zavlačenja u njega niti diplomatskih izlika. Svatko bi samo htio da mu se povlađuje. Od svakoga se danas traži odobravanje i prihvaćanje zla za dobro. Toliko je u našim životima naprasnih ljudi. Ljudi koji su uvijek raspoloženi za svađu i nadmudrivanje. Oni ne biraju riječi. Oni ne biraju poniženja. Oni samo gledaju kako će nadjačati i obezvrijediti svakoga. Nema vode koja može oprati prljav karakter bezobraznih ljudi. Takvi vam nikada neće moći prihvatiti vaš uspjeh, uspravan hod i širok osmjeh. Oni sebi kao da ne mogu dopustiti poštovati ljude. Isus je trajno govorio o Ocu. Ocu koji je istina i sve što on njeguje je istina. Uvijek se govorilo bolje da te ošamari istina nego da te poljubi laž. No ljudi vole da ih se zavarava i da ih se laže. Zato Isus ustraje u istini i pismima im pojašnjava sve ono što je istina za život. No farizeju na njega udaraju prljavo. „Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac — Bog.“ Prigovaraju mu o njegovom životu i kredibilitetu. Podlo ga prozivaju da je kopile. Da je onaj koji je rođen u preljubu. Posežu za uvredama da bi dokazali svoju bezgrešnost i svetost svoju vjersku superiornost. Toliko se spuštaju na dno gdje nema nikakvog dostojanstva. Polagano iz dana u dan poučavajmo se onom što je Božje. Kad u svojoj duši kažeš “ne” i dosta je onom što nije dobro, što nije istina tada ćeš izgubiti uvrijeđenost i osrednjost vjere i imat ćeš mir. Njegujte istinu i ne uzvraćajte mjerom onih koji vjere nemaju. Bog će uvijek biti vaša snaga i jakost. Vaš temelj za plodonosni život.
don Damir Bistrić
