Današnje bogoslužje započeti ćemo u posvemašnjoj tišini. Danas ni zvona ne zvone. Sve tuguje. Kao da cijela zemlja miruje i šuti. Veliki je petak, dan Muke Gospodinove dan otkupljenja čovjeka i cijele ljudske povijesti. Spominjemo se Isusove smrti.
Ruke koje su blagoslivljale, liječile, djecu grlile – nemoćno vise na križu, ukočene, zgrčene od strahovite boli. Noge koje su hodale putovima i stazama Palestine, grubim čavlima su zakovane za drvo, ne mogu više nikuda. Zanijemila su usta koja su tako divno govorila dok su naviještala radosnu vijest. Probodeno je srce koje je uvijek imalo samilosti prema svakom čovjeku, pa i prema najokrutnijim grješnicima, srce koje je tako i toliko ljubilo svijet, sada je beživotno i mirno. Dovršeno je: Spasitelj svijeta je mrtav. «Evo drvo križa na kojem je visio Spas svijeta. Dođite poklonimo se»! Na križu visi onaj koji je ostavljen od sviju. On širi ruke na križu jer želi sve privući k sebi. On koji je vapio na križu „Žedan sam.“ postao je izvor žive vode za nas koji putujemo ovom suhom pustinjom života. Križ je najsnažniji govor o Bogu jer nam neprestano govori o beskrajnoj ljubavi Boga prema čovjeku. Božanska ljubav je označena križem. Krist širi svoje ruke jer želi zagrliti sve ljude do konca svijeta.
Kada su zamukli udarci čekića koji su pribijali njegovo tijelo na križ, kada je sunce pomračilo, tama se spustila na Kalvariju, i iz tame čuo se Isusov glas: „Oče oprosti im jer ne znaju što čine.“ On moli za sve Pilate koji će ga osuđivati do dana današnjeg i ponavljati Pilatovu riječ: „Što je istina!“ Moli za one koji će na bezbrojne načine odbacivati Njega i iznova ga razapinjati na križ sramote i poniženja, rugajući se Istini i zaogrćući je plaštem ludosti.
Krist moli za sve Jude koji će na prvo mjesto stavljati novac, a ne moralne, duhovne vrednote poštenja, karakternosti, vjernosti. Srpljivo s ljubavju on moli za sve Herode koji će smisao života tražiti u sebičnom iživljavanju, a ne u ljubavi koja živi za drugoga kroz križ i žrtvu. Stajao je pred Herodom i Pilatom uspravno u svom ljudskom i božanskom dostojanstvu. To dostojanstvo, taj zdravi ljudski pa i svaki ostli ponos mora biti prisutan i u našem životu. Išao je na križ da uništi naše grijehe, a spasi našu slobodu. Križ je bio uvijek znak spasenja i oslobođenja. Sve što je stvoreno mora se ogledati u zrcalu križu. Stoga braćo i sestre pozvni od Crkve danas uputimo svoj pogled pun pouzdanja, vjere, i nade na križ o kojem danas razmišljamo.
Zagledajmo se svojim pogledom na križ, jer on nam je znak i sredstvo spasenja i izbavljenja iz ovog jaza zemaljskoga. Zaustavite svoj pogled na križ vi nemoćni, stari, bolesni i siromašni, patnici, svi vi koji niste na sunčanoj strani života, čiji je život poznaje samo bol i suze. Tada imaju smisla sve vaše patnje i žrtve. One nose u sebi otkupljenje i konačnu pobjedu, samo ih sjedinite s patnjom i žrtvom Krista Spasitelja. Vaši uzdasi, vaše suze i vapaji, bit će tako pretvoreni u blago koje jedino vrijedi u ovome svijetu.
Upravite svoj pogled na Krista okorjeli grješnici koje je ujela paklena zmija zla te se privijate u mukama nemirne savjesti. Suznih očiju priznajte pred Spasiteljem svoje slabosti i grijehe i bit ćete oslobođeni robovanja, grižnje savjesti, neutješnog nemira vaše duše bez Božje milosti. Upravite svoj pogled na Spasitelja vi malodušni, uplašeni, razočarani, klonuli, vi koji više ne vidite smisla. Koji ne vjerujete da Bog upravlja svijetom i vašim koracima, koji ne vjerujete da je on prijatelj na vašem životnom putu. Nemojte klonuti ako vidite raspetoga Spasitelja i Krv njegove razapete Crkve to je zalog novog i vječnog života. Kriste svrni svoj blagi i umirujući pogled na ovaj izmučeni narod i ozdravi nas od zla i grijeha u nama i oko nas; te nas posveti ozdravljujućim darom vjere. Neka nas On raspeti i uskrsli čijem se križu klanjamo svim bićem svojim osposobi za rast u vjeri i pouzdanju na strmim stazama zemaljskim i neka nas izbavi iz časa i vlasti tame i otvori nam vrata vječnog Uskrsa.
don Damir Bistrić
