Kristov jaram je sladak, ali je i dalje jaram

39. DAN – VELIKI PETAK

Na Veliki Petak se spominjemo Isusove muke i smrti. Danas je jedini dan u godini kada se zabranjuje slaviti sveta misa jer je misa nekvrna Isusova žrtva, a na današnji dan Isus Krist je podnio krvnu žrtvu na križu. Oltar je prazan, što simbolizira Isusovu ogoljenost, ali istodobno je i znak tišine, žalosti i tuge za umrlim Kristom. Obred se sastoji od tri dijela: službe riječi, kalnjanja križu te svete pričesti. Na kraju obreda može se njegovati pučka pobožnost procesijom Velikog petka. Danas je ujedno i dan strogog posta i nemrsa.


Razmatranje današnjeg evanđelja:


Iv 18,1-19,42: Muka Gospodina našega Isusa Krista.

U ono vrijeme: Iziđe Isus sa svojmi učenicima na drugu stranu potoka Cedrona. Ondje bijaše vrt u koji uđe Isus i njegovi učenici. A poznavaše to mjesto i Juda, njegov izdajica, jer se Isus tu često sastajao sa svojim učenicima. Juda onda uze četu i od svećeničkih glavara i farizeja sluge te dođe onamo sa zubljama, svjetiljkama i oružjem. Znajući sve što će s njim biti, istupi Isus naprijed te ih upita: »Koga tražite?« Odgovore mu: »Isusa Nazarećanina.« Reče im Isus: »Ja sam!« A stajaše s njima i Juda, njegov izdajica. Kad im dakle reče: »Ja sam!« – oni ustuknuše i popadaše na zemlju. Ponovno ih tada upita: »Koga tražite?« Oni odgovore: »Isusa Nazarećanina.« Isus odvrati: »Rekoh vam da sam ja. Ako dakle mene tražite, pustite ove da odu« – da se ispuni riječ koju reče: »Ne izgubih nijednoga od onih koje si mi dao.« A Šimun Petar isuče mač koji je imao uza se pa udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. Sluga se zvao Malho. Nato Isus reče Petru: »Djeni mač u korice! Čašu koju mi dade Otac zar da ne pijem?«

Tada četa, zapovjednik i židovski sluge uhvatiše Isusa te ga svezaše. Odvedoše ga najprije Ani jer on bijaše tast Kajfe, velikoga svećenika one godine. Kajfa pak ono svjetova Židove: »Bolje da jedan čovjek umre za narod.«

Za Isusom su išli Šimun Petar i drugi učenik. Taj učenik bijaše poznat s velikim svećenikom pa s Isusom uđe u dvorište velikoga svećenika. Petar osta vani kod vrata. Tada taj drugi učenik, znanac velikoga svećenika, iziđe i reče vratarici te uvede Petra. Nato će sluškinja, vratarica, Petru: »Da nisi i ti od učenika toga čovjeka?« On odvrati: »Nisam!« A stajahu ondje sluge i stražari, raspirivahu žeravicu jer bijaše studeno i grijahu se. S njima je stajao i Petar i grijao se.

Veliki svećenik zapita Isusa o njegovim učenicima i o njegovu nauku. Odgovori mu Isus: »Ja sam javno govorio svijetu. Uvijek sam naučavao u sinagogi i u Hramu gdje se skupljaju svi Židovi. Ništa nisam u tajnosti govorio. Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio. Oni eto znaju što sam govorio.« Na te njegove riječi jedan od nazočnih slugu pljusne Isusa govoreći: »Tako li odgovaraš velikom svećeniku?« Odgovori mu Isus: »Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?« Ana ga zatim posla svezana Kajfi, velikom svećeniku.

Šimun Petar stajao je ondje i grijao se. Rekoše mu: »Da nisi i ti od njegovih učenika?« On zanijeka: »Nisam!« Nato će jedan od slugu velikog svećenika, rođak onoga komu je Petar bio odsjekao uho: »Nisam li te ja vidio u vrtu s njime?« I Petar opet zanijeka, a pijetao odmah zapjeva.

Nato odvedoše Isusa od Kajfe u dvor upraviteljev. Bilo je rano jutro. I oni ne uđoše da se ne okaljaju, već da mognu blagovati pashu. Pilat tada iziđe pred njih i upita: »Kakvu tužbu iznosite protiv ovog čovjeka?« Odgovore mu: »Kad on ne bi bio zločinac, ne bismo ga predali tebi.« Reče im nato Pilat: »Uzmite ga vi i sudite mu po svom zakonu.« Odgovoriše mu Židovi: »Nama nije dopušteno nikoga pogubiti« – da se ispuni riječ Isusova kojom je označio kakvom mu je smrću umrijeti.

Nato Pilat uđe opet u dvor, pozove Isusa i upita ga: »Ti li si židovski kralj?« Isus odgovori: »Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?« Pilat odvrati: »Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?« Odgovori Isus: »Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.« Nato mu reče Pilat: »Ti si dakle kralj?« Isus odgovori: »Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.« Reče mu Pilat: »Što je istina?« Rekavši to, opet iziđe pred Židove i reče im: »Ja ne nalazim na njemu nikakve krivice. A u vas je običaj da vam o Pashi nekoga pustim. Hoćete li dakle da vam pustim kralja židovskoga?« Povikaše nato opet: »Ne toga, nego Barabu!« A Baraba bijaše razbojnik.

Tada Pilat uze i izbičeva Isusa. A vojnici spletoše vijenac od trnja staviše mu ga na glavu; i zaogrnuše ga grimiznim plaštem. I prilazili su mu i govorili: »Zdravo, kralju židovski!« I pljuskali su ga. A Pilat ponovno iziđe i reče im: »Evo vam ga izvodim da znate: ne nalazim na njemu nikakve krivice.« Iziđe tada Isus s trnovim vijencem, u grimiznom plaštu. A Pilat im kaže: »Evo čovjeka!« I kad ga ugledaše glavari svećenički i sluge, povikaše: »Raspni, raspni!« Kaže im Pilat: »Uzmite ga vi i raspnite jer ja ne nalazim na njemu krivice.« Odgovoriše mu Židovi: »Mi imamo Zakon i po Zakonu on mora umrijeti jer se pravio Sinom Božjim.«

Kad je Pilat čuo te riječi, još se više prestraši pa ponovno uđe u dvor i kaže Isusu: »Odakle si ti?« No Isus mu ne dade odgovora. Tada mu Pilat reče: »Zar meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast da te pustim i da imam vlast da te razapnem?« Odgovori mu Isus: »Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti da ti nije dano odozgor. Zbog toga ima veći grijeh onaj koji me predao tebi.«

Od tada ga je Pilat nastojao pustiti. No Židovi vikahu: »Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru. Tko se god pravi kraljem, protivi se caru.« Čuvši te riječi, Pilat izvede Isusa i posadi na sudačku stolicu na mjestu koje se zove Litostrotos – Pločnik, hebrejski Gabata – a bijaše upravo priprava za Pashu, oko šeste ure – i kaže Židovima: »Evo kralja vašega!« Oni na to povikaše: »Ukloni! Ukloni! Raspni ga!« Kaže im Pilat: »Zar kralja vašega da razapnem?«

Odgovoriše glavari svećenički: »Mi nemamo kralja osim cara!«

Tada im ga preda da se razapne. Uzeše dakle Isusa. I noseći svoj križ, iziđe on na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota. Ondje ga razapeše, a s njim i drugu dvojicu, s jedne i druge strane, a Isusa u sredini. A napisa Pilat i natpis te ga postavi na križ. Bilo je napisano: »Isus Nazarećanin, kralj židovski«. Taj su natpis čitali mnogi Židovi jer mjesto gdje je Isus bio raspet bijaše blizu grada, a bilo je napisano hebrejski, latinski i grčki. Nato glavari svećenički rekoše Pilatu: »Nemoj pisati: ‘Kralj židovski’, nego da je on rekao: ‘Kralj sam židovski.’« Pilat odgovori: »Što napisah, napisah!«

Vojnici pak, pošto razapeše Isusa, uzeše njegove haljine i razdijeliše ih na četiri dijela – svakom vojniku po dio. A uzeše i donju haljinu, koja bijaše nešivena, otkana u komadu odozgor dodolje. Rekoše zato među sobom: »Ne derimo je, nego bacimo za nju kocku pa komu dopadne« – da se ispuni Pismo koje veli:

»Razdijeliše među se haljine moje, za odjeću moju baciše kocku.«

I vojnici učiniše tako.

Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i  Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: »Ženo! Evo ti sina!« Zatim reče učeniku: »Evo ti majke!« I od toga časa uze je učenik k sebi.

Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, reče: »Žedan sam.« A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše njegovim ustima. Čim Isus uze ocat, reče: »Dovršeno je!« I prignuvši glavu, preda duh.

Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu. Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti. Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda. Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: »Nijedna mu se kost neće slomiti.« I drugo opet Pismo veli: »Gledat će onoga koga su proboli.«

Nakon toga Josip iz Arimateje, koji je – kriomice, u strahu od Židova – bio učenik Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo Isusovo. I dopusti mu Pilat. Josip dakle ode i skine Isusovo tijelo. A dođe i Nikodem – koji je ono prije bio došao Isusu noću – i donese sa sobom oko sto libara smjese smirne i aloja. Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima, kako je u Židova običaj za ukop.

A na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt i u vrtu nov grob u koji još nitko ne bijaše položen. Ondje dakle zbog židovske Priprave, jer grob bijaše blizu, polože Isusa.


Četrdeset peta lekcija – Kristov jaram je sladak, ali je i dalje jaram

Evanđelist Ivan prikazuje Isusa kao onoga koji sve svjesno podnosi, štoviše, on sâm stupa pred vojnike i pita: „Koga tražite?“. Isus zna što se ima dogoditi, on ima vlast nad zbivanjima i poduzima inicijativu. On im se očituje riječima: „Ja sam“. Padanje rimskih vojnika na zemlju jasna je rekacija pred Božjom objavom. Oni nemaju vlast nad Isusom, nego Isus ima vlast nad njima. Među njima stoji Juda, imenovan kao izdajica, koji nije prokazao Isusa poljupcem. Za Ivana to nije moguće jer je Isus „svjetlo svijeta“, dok Juda predstavlja tamu u koju je ušao kad je napustio posljednju večeru. Tama ne može dotaknuti svjetlo jer tamo gdje je svjetlo nema tame i obrnuto. Na putu prema Golgoti, mjestu gdje će Isus biti razapet, Isus je ponovo prikazan kao onaj koji gospodari situacijom. Noseći svoj križ, Isus sam izlazi prema Golgoti. On tako ne nosi križ kao osuđenik, nego kao sredstvo svog spasiteljskog djela.

No, što je bilo s Petrom? On se umiješao među neprijatelje svoga Gospodina i pokušao prikriti tko je on zapravo. Poput tolikih drugih učenika i Petar se grijao pokraj vatre ovoga svijeta. No, onaj koji je od svjetla ne može ostati neprimjećen među onima koji su u tami. Nakon što je tri puta zatajio Isusa, njegovo zatajenje izlječio je Isus svojim pogledom. Prema Lukinom evanđelju Isus nije pogledao Petra, nego je pogledao „u Petra“. Želi reći da ga je pogledao unutra. Taj pogled nije bio pogled prijekora koji se zaustavio samo na činu zatajenja. Isusov pogled prodire u nutrinu, a Petar tada dolazi do spoznaje grijeha. Gospodin pogledom doseže našu nutrinu. U susretu s tim pogledom rađa se iskrenost kajanja.

Žrtvom na križu Isus se potpuno predaje za spas ljudi. Premda su ga ljudi odbacili, Bog nije odbacio čovjeka. Štoviše, trebao mu je čovjek da učini djelo spasenja. Isus nam kroz svoj put križa daje ohrabrenje da i mi ustrajemo u provedbi Božjega plana. Usklik na križu „Bože moj, zašto si me ostavio“ pretvorit će se u anđelovu poruku o uskrnuću. Bog nikada ne ostavlja čovjeka. To drvo križa zabijeno je u tlo da postane novo stablo života. Tako je križ ne samo znak trpljenja nego i spasenja. Kršćanstvo je jedina religija koja vidi smisao patnje. Štoviše, kršćanstvo uzdiže patnju na razinu otkupljenja. Krist je „upozorio“ da svatko tko ga slijedi mora proživjeti dramu križa u svome životu. No, s Kristom je to uvijek lakše te kao što nakon Velikog petka uvijek dolazi Uskrs, tako i nakon svake korizme našeg duhovnog života dolazi vrijeme uživanja radosti sjedinjenja s Bogom. Na vrhuncu korizme događa se najveća duhovna pustinja – Isusova pustinja pred najvećim Božjim djelom u povijesti. Ali onaj tko ustraje do kraja Bog će mu okrenuti na dobro.

Današnji zadatak: Prisustvuj obredu Velikog petka. Ne zaboravi na tjedni zadatak.

Molitva: Provedi 15 minuta u šutnji razmatrajući Isusovu muku

 

Izgubljen i sam ostajem tražiti glas.
Nitko se ne odaziva.
Bože moj, zašto si me ostavio?
Šutnja traži smisao, a smrt odsutnost.
Strah od ništavila, strah od smrti.
Život pita zašto, smrt zaboravlja na život.
Što nadživljuje strah nego sabranost?
Vrijeme je u našoj glavi strpljivost.
Šutnja postaje pitanje odbačenosti,
Ili nemir hoću li biti prihvaćen.
Jer svi su zaspali.

38. dan duhovnih vježbi: Primjer nam je dao

mag. theol. Darko Rapić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

+ 74 = 79