Uskrsli Gospodin koji sjedi s desne strane Očeve u Nebu nama je ipak ostao blizu. On nam je darovao svoju prisutnost u Euharistiji.
Uskrsna prisutnost Gospodnja je plod žrtve na križu i njegova uskrsnuća što nam sveta misa uprisutnjuje. Mi ga molimo pod prilikama kruha i vina kao pravoga čovjeka i Boga, s tijelom i dušom. Vjerom možemo jedino vidjeti ono što ne možemo osjetilima. Sveta Euharistija je sakrament vjere. Vjerom čvrsto držimo ono što nam je Bog u svojoj ljubavi objavio. Čudo umnoženja kruha je moćni znak koji nas upućuje u Božju svemoć.
U Evanđelju po Luki smo čuli da je Isus nahranio mnoštvo s malo kruha i dvije ribe. Svi su jeli i nasitili se. U svetoj pričesti Isus Krist dariva nam sebe kao kruh koji dolazi s neba. Apostoli su primili s vjerom i ljubavlju Krista kao kruh života. Ispitajmo se sami što nam apostol Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima kaže: „Tko je svjestan teškog grijeha ne smije primiti Svetu pričest dok se ne pokaje i grijesi mu se ne oproste u sakramentu pokore.“ Naravno da naš Gospodin ima neizmjerno mnogo strpljenja i puno milosrđa s onima koji su slabi i koji lutaju. Bog pozna našu dnevnu muku, naše promašaje, ali i također našu dobru volju. Tako gledajući vrijedi da tko s milošću Božjom želi prihvatiti dobro on treba ovaj živi kruh s neba koji nam Bog dariva u svom Sinu Isus Kristu. Radost je da djeca na pravi način pripravna smiju uzimati Tijelo Kristovo. Cijela obitelj bilo gdje da se nađe svake nedjelje pristupa k stolu Gospodnjem.
Nedjelja je blagdan koji mi svi trebamo: to je dan Gospodnji i ujedno dan obitelji, odmora, prijateljskih susreta i dječjih igara. Sve to ima mjesta ako mi to činimo na slavu Božju i stavimo Boga na prvo mjesto. Najvjerojatnije narodi koji ne slave nedjelju, a u tom kolu se nalazi i Hrvatska, nemaju blagoslova Božjega ni uspjeha u svom gospodarskom i društvenom životu. To se odnosi na svakoga tko bira one stranke koje se protive neradnoj nedjelji. Ako Boga ne slavimo kao svoje središte, uzalud se nadati nečemu dobrom. U vjerničkom slavlju svete mise nedjelja dobiva svoje središte, svoj najdublji smisao. U svečanoj procesiji s Presvetim koji se nosi s molitvom štovan kroz vjernička naselja, ne nosi se komadić kruha pred kojim mi klečimo i od koga primamo blagoslov nego živi Krist: raspeti i uskrsli.
On je kod nas i ide svim putovima s nama. Trebamo u jedinstvu s našim Gospodinom Isusom Kristom i sami postati kruh jedan drugome tako da jedan drugoga jačamo i vodimo na putu kroz ovaj život. „Tko ne prima Tijelo Kristovo kaže Isus nema života u sebi“. Bog nam jedini daje život on će ga usavršiti u nebeskoj slavi. Ovaj nam blagdan govori o ljubavi Božjoj. Nema ničega što nam Bog ne dariva pa i svoj život u komadiću kruha i malo vina što nam pokazuje da je on naša hrana i naša radost.
don Luka Vuco
