»Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Namirujete desetinu od metvice i kopra i kima, a propuštate najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe, vjernost. Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati.« (Mt 23, 23-26)
Zanimljivo je kako je religiozni čovjek često u opasnosti zamijeniti vrijednosti, te ono što je relativno i manje bitno proglasi apsolutnim i najbitnijim, dok ono što je zaista bitno i apsolutno, relativizira i učiniti manje važnim. Vjerojatno je razlog tome što ono najvažnije u Zakonu, a to su pravednost, milosrđe i vjernost, zahtijeva puno više angažmana od namirivanja desetine metvice, kopra i kima. Biti pravedan, milosrdan i vjeran Božjem savezu stavlja u pitanje cijelu osobu u cjelokupnom spektru njezinih odnosa, dok se desetina bilja relativno lako i brzo nabere.
Svejedno, živjeti pravednost, milosrđe i vjernost u svakodnevnim odnosima, čovjeka ispunjavaju najdubljim osjećajima povezanosti s Bogom i bližnjima, dok ispunjavanje nebitnih propisa ostavlja čovjeka u lažnoj sigurnosti vlastite ispravnosti.
don Boris Vidović
