Danas slavimo blagdan Sv. Nikole biskupa Mire u Liciji -današnjoj Turskoj. Ovaj dragi svetac darivanja vezan je za ove dane radosti, dane došašća za dane priprave za Božić.
Ovakav sveti Nikola koji je danas komercijaliziran samo je stavljen uz bok kakvog trgovačkog centra koji kaže kako je neophodno se darivati tj. kako je za njih jako bitno biti uz prodaju i potražnju kako bi smo usrećili jedni druge. Daleko je to od sv. Nikole kojega danas slavimo. Veliki je ovo čovjek koji je neizmjerno svoju pastirsku službu predao Bogu da ga vodi, da bi kroz taj veliki povjereni dar vidio potrebe onih kojima je pomoć bila potrebna. Ni najmanje nije se osvrtao na neke svoje želje već je brižno odio nad ljudskim potrebama i usmjeravao svoje pastirsko stado prema najvećoj radosti a to je Krist najveći dar darovana čovječanstvu. U ovakvom prenaglašenom i toliko udaljenom vremenu od Krista nije ni čudo da smo gladni darova no u svoj toj zbrci ponude i potražnje sve nam je kao potrebno. Čak nam je sve toliko bitno da ako nemamo ostajemo neostvareni, tužni i želimo pošto poto doseći razine koje nas odvlače od bitnih poruka svetaca koji su nam darovani kroz advent da se dostojno pripravimo za dolazak i rođenje Isusa Krista. Bitni milosni dar koji se nama dariva danas sveti Nikola nije samo u tom da bi smo se međusobno darivali u nekim poklonima. Naše najveće današnje spoznanje jest to da se usredotočimo na darove koji se kriju u nama kako bi smo se ponovno vratili na izvore i dostojanstvo koje nam je ostavio Onaj kojega s tolikom ljubavlju čekamo. Ovaj mudri i pravedni pastir koji je pratio svoje stado imao je dar primijetiti potrebe onih koji su bili pored njega. To je i naše prvotno početno zalaženje u živo evanđelja a to je da i nama je povjereno primijetiti potrebe onih koji su u potrebi.
Potrebe današnjeg svijeta nisu u nametnutim potrebama. Koliko se samo današnji osamljeni čovjek ma koliko bio okružen od ljudi osjeća sam jer ništa ne može nadomjestiti one pozitivne relacije koje se rađaju iz ljudske blizine. Sveti Nikola nam pokazuje kako je bitno se zauzeti za dobro, dobro u službi dobra. Ova dobrota jest da svi postajemo živo evanđelje koji se onda darivaju jedni drugima. Ovaj dar dobrote darivanja ponajprije se očituje u darivanju vremena. Ono je najveće bogatstvo jer vrijeme se ne da unovčiti a osobito darovano i posvećeno vrijeme u obitelji. Otuđeni jedni od drugih roditeljska ljubav se svela na ono tako prozirno darivanje. Kupit ću ti nešto pa ćeš me voljeti. To je najveća laž. Kupovinom danas toliko smo se udaljili jer darom koji nam je darovan više ga ne gledamo kao dar već gledamo vrijednost dara. Više ne gledamo tko nam je darovao dar već smatramo kako je dar ono što se podrazumijeva. Više na ničemu nismo zahvalni a zahvalnost koja nam prelazi preko usta toliko je usiljena, ironična i prepuna podsmjeha.
Ako se ovako odnosimo prema onima koji nas darivaju na zemlji kolika je samo naša nezahvalnost i podsmjeh prema Bogu i njegovim svetim darovima kojima nas svakodnevno obdaruje. Sv. Nikola je znao da je najveći dar biti uz Boga i dijeliti radost svjesnosti da smo od Boga darovani. Ovi darovi koji su od Boga nemaju skrivenih namjera, nemaju želje uzvrata, nemaju pojma iskorištavanja. Bog kad dariva, dariva se u potpunosti a njegov se dar može primiti jedino ako smo otvorena i čista srca.
Kao djeca Božja odvažimo se živjeti kreposno. Prepoznavati na sebi Božje zahvate darovanih. Jer samo tako možemo postati svjesni kolika je Božja ljubav prema nama. Neka i današnji poneki slatkiš koji ćemo primiti bude pred okus slatkoće Božjih darova. Neka ovo sveto adventsko vrijeme u nama pobudi novost otvorenosti za život po evanđeoskoj radost kako bi poput sv. Nikole vršili njegovo poslanje ljubiti ljude i darivati im se kao mir, radost, dobrota.
don Damir Bistrić
