“Nikada neću zaboraviti dan kada sam šećući se opazila da se nešto miče u odvodnom kanalu. Odmaknula sam prljavštinu i pronašla ljudsko biće.
Bio je sav crven od crva. Odnijela sam ga kući. Trebalo mi je tri sata da ga očistim. Taj čovjek, koji je u tom kanalu živio život u nezamislivoj patnji, jednostavno je rekao: “Živio sam kao životinja na ulici, ali umrijet ću kao anđeo okružen ljubavlju i pažnjom.”
Kasnije, dok smo molile za njega, podigao je pogled i rekao: “Sestro, vraćam se kući – Bogu”, a onda je umro. Na njegovu je licu bio zapanjujuće lijep osmijeh. Nikada prije nisam vidjela takav osmijeh.
Bilo je čudesno doživjeti veličinu toga čovjeka dok govori bez samosažaljenja i bez psovki. Poput anđela! To je veličina ljudi koji su materijalno u oskudici, ali duhovno bogati.”
