Božja riječ je živa i svakodnevno nas hrani u našem životu. Bez nje smo kako bez orijentira. Onaj tko ne živi svetost Božje riječi zatvorio se Božjem milosrđu.
Sveto vrijeme došašća otvara nam uvijek nove poglede na naš život. Očekivati Gospodina i njegov dolazak nije zaustaviti se na vanjštini, na onom blještavom i prolaznom. Otvarajući svoja srca Bogu započinje naš otvoreniji stav života u vjeri za naš boljitak. U svijetu u kojem prebiva duhovna osamljenost i praznina teško se može pronaći veselje i radost. Zato nam je ovo sveto vrijeme darovano kao prvotni dar da u sebi probudimo sve ono što je zamrlo i vratimo u život. Na vjetrometini života kad se sve okomi na našu životnu stvarnost ostajemo zaustavljeni. I svaki put kad doživimo bilo kakav neuspjeh u nama se javlje osjećaj nemoći i neostvarenosti tad se povlačimo, zatvaramo se u sebe u strahu da ne budemo renjeni ili pak poniženi. To naše povlačenje je predaja nad tlačiteljima. Stvara nam nelagodu a gdje je nelagoda srah je preuzeo vodstvo. I upravo zbog strahova koji su nam obilježili život ne možemo nikako naprijed.
Tamo gdje je strah nema ljubavi. Taj nedostatak nas sve obilježava. To je tako vidljivo u svim našim životnim sredinama. Sve oko nas podređeno je životu u strahu. Strah od mišljenja ljudi, susjeda, roditelja, djece. Strah da se nismo dovoljno dobro izrazili. Strah da će nas se krivo shvatiti. Strah od ljudi i njihove zloće. U takvom okružju teško se izboriti za sebe ako se dobro ne potrudimo. Doista je zabluda misliti da će netko drugi učiniti sve za nas. No jedina i prava istina je ta da osim nas samih to nitko neće učiniti. Ako se ne zauzmemo za sebe nitko se neće zauzeti za nas. Svi oko nas samo nas trebaju i iskorištavaju.
Danas stanimo pred svojega Gospodina i u ljubavi mu odgovorimo na poziv za život u svetosti. Ohrabrimo se biti jasni i glasni promicatelji svojih uvjerenja koja nisu na razini i čula rekla kazala već na proživljenom i osvjedočenom svjedočanstvu žive vjere. Toliki danas sebe smatraju važnima, toliko važnim da barataju sa svetim i otajstvima vjere. Toliko je onih koji se svojevoljno odriču vjere u pravog Boga jer su u strahu zavedeni i prisiljeni živjeti nešto nametnuto od krivih nauka. Odvojimo se od svega što je negativno. Stvarajmo oko sebe ozračje svetosti. Ozračje Božje prisutnosti u našem okruženju. Tada je moguće ispuniti poslanje koje nam je od Boga ostavljeno. Kršćani ne šute. Kršćani se ne povode za većinom. Kršćani su sol zemlje i svjetlo svijeta. Ako kršćani ne žive evanđelje nisu kršćani. Ako vjernici napuste evanđelje i nameću svoje nauke nisu kršćani, ne mogu se zvati Kristovima. Tamo gdje nema Isusa tamo je strah. Tamo gdje Bog ne prebiva gdje nije otpočinuo nema mira. Zato je Božja ljubav velika i danas nam govori: „Ja, Gospodin, Bog Tvoj, krijepim desnicu tvoju. Kažem ti: »Ne boj se, ja ti pomažem.« Ne boj se,… ja sam pomoć tvoja — riječ je Gospodnja — Svetac Izraelov tvoj je otkupitelj.“
Bog je naša pomoć i jakost u svim borbama života. Nisu sve oluje došle da bi nam uništile život. Neke dolaze da nam otvore i očiste put za nešto bolje. Zato danas prepuni snage i sigurnosti u Božju blizinu s nama otvorimo se novom životu bez ugnjetavnja i strahova. Isus Krist došao je da nas spasi. S Bogom možemo učiniti sve. Propovijedajmo i svjedočimo Njegovu nazočnost među nama poput Ivana Krstitelja. Nikad ne zaboravimo koliko nam je Bog pomogao u svakoj životnoj situaciji kada smo mislili da je gotovo i da nema dalje. Budni budite, bdijte i snagom vjere činite velika djela Božja. Živite snažno svoju vjeru. Možete i bez ovoga i onoga, bez ovih i onih, možemo bez svakoga a zapravo i ne znamo kako ne možemo bez sebe. A o sebi najmanje brinemo i na sebe uvijek zaboravimo. Vjera je dar koja nas oporavlja od svega zloga i malodušnosti. Zato danas radimo na sebi polagano i neka obraćenje na koji smo svi pozvani urodi dobrom vjerom i ljubavlju.
don Damir Bistrić
