Stajati pred Bogom u poniznosti srca omogućuje nam uvijek otkrivati velika djela Božje ljubavi.
Bog kroz cijelu povijest koristi se situacijama života da bi se pokazao kao onaj koji bdije nad svakim čovjekom i nad svakima životnim problemom. Bog nikad nikoga ne ostavlja ni u jednoj teškoj situaciji. I ma koliko god nam izgledalo da je negdje daleko, nismo ga u stanju vidjeti i osjetiti jer s nama upravljaju ti teški trenuci u kojima mislimo da nema izlaza. Neplodnost je za starozavjetnog čovjeka bila prokletstvo. Nije bilo lako nositi taj teret u svojem životu. I uvijek iz neplodnih brakova podizani su veliki i znakoviti ljudi Izraela. Tako i danas iz neplodnog braka Zaharije i Elizabete Bog podiže čovjeka koji će pokazati onoga koji je toliko očekivan. Mesiju. Spasitelja. Sina Božjega.
Božje djelo je uvijek tamo gdje ga čovjek jasnoćom može vidjeti. Kod Boga nema prikrivanja. Sve što se događa vidljivo je uz dobar pogled čista oka i čista srca jer tek tada svima sve postaje jasno vidljivo. Sve što mislimo da ćemo svojim snagama učiniti od svega toga malo donosi dobrih plodova. Kad Bog postane prvi u našem životu tada je sve lako prolaziti. Ovo vrijeme i naši životu su neplodni. U svakom pogledu. Iz dna u dan se borimo sa svom našom neplodnošću. Život nam je promašen. Ljubav nam je jalova i istrošena. Pokušavamo to prekrivati svim i svačim no ne uspijeva nam nikako. Smrt nije najveći gubitak koji nam se može dogoditi već ono što umire u nama dok živimo. Sve oko nas je umjetno. Sve su to tvorevine jalovosti da bi se sakrilo od svoga vlastitog prokletstva. Ostati u takvom stanju za svakoga je pogubno. Svijet koji u sebi nema života divljenja je mrtav. I premda nam se na izvana čini kako neki bolje žive od nas te smo im zavidni iz svega postajemo svjesni koliko je samo truda uloženo u taj njihov performans iza kojeg se kriju sati i sati glume a realnost je sasvim drugačija.
Spasenje je veliki Božji dar. Ne možemo ga zaraditi s ničim, niti se da kupiti. Svatko od nas na ovaj svijet dolazi bez ičega i bez ičega odlazi sa ovoga svijeta a u međuvremenu se prepiremo i dokazujemo što imamo. Bogu nije bitan čovjekov pristup radosti života jer radost koju čovjek kroji je nedostatna i u sebi, nema ispunjenja uza sve što imali i posjedovali. Božja radost upućuje nas prema budućoj, predivnoj stvarnosti. Njemu smo svatko od nas ponaosob prioritet. Njegova ljubav je razlivena u srcima našim i svakodnevno je osjećamo u sebi.
Gledajući iz današnjih čitanja Zahariju i Elizabetu da se primijetiti kako su to ljudi koji su cijelo vrijeme iako šibani životnim problemima ostali trajno u Božjoj prisutnosti i njegovoj istini. Mnogi će reći da su se pomirili sa sudbinom no ipak ne. Samo onima koji žive s Bogom nikada ne gube nade i vjeru u Božja čudesna djela. Otvorenost prema Bogu jest imati bezgranično povjerenje u njega. To je ustvari vodič za uspješan, sretan i ispunjen život. Maknuti na stranu sve što nas ometa kako bi primarne, Bogu ugodne stvari, postale naš život. Otvarajući se Bogu u ovo sveto vrijeme došašća i nama danas arkanđeo Gabrijel prilazi noseći radosnu vijest. Da nas rješava neplodnosti duše i srca. Donosi nam onu radost za kojom žudimo koja nam je stalno u mislima i utvrđuje nas u Božjoj milosti. Danas se osokolimo i izaberimo živjeti po Božji ljubavi osvjedočeni svojim životom koliko nas Bog ljubi. Da bi zaživjela plodnost duha odvojimo od sistema ovog svijeta i počnimo živjeti isključivo za Boga. Tada će sve ovo naše hodočašće zadobiti pravi smisao i tada neće biti nikakvih sitničavosti koje nas izbacuju iz Božje prisutnosti.
don Damir Bistrić
