Ova nedjelja u središte liturgije stavlja Mariju, uzor naše vjere. Ono što se dogodilo s Marijom treba se i s nama dogoditi.
Riječ Božja mora nas pogoditi i uzeti tijelo u nama. Nitko od nas nije majka Isusa, nego samo Marija, ali sveti oci kažu da bi se Bog rodio u svakom čovjeku. Onaj koji je primio riječ Božju, taj tu riječ u svom djelovanju i govoru poklanja svojoj okolini. Psovači kroz svoja usta šire sotoninu riječ i uzrokuju nemir i zlo, jer su izdali Božju riječ koja se svima na Božić nudi. Glasovita izreka Angelusa Silezija: „Kad bi se Isus rodio tisuću puta u Betlehemu, ali ne bi u tebi, ti bi bio izgubljen“. Ako se Gospodin u nama rodio mi imamo djela s njim. Ako je Gospodin u nama rođen to ima posljedicu za nas. Prorok Izaija naviješta poruku Božju važnu za budućnost Izraela, da će djevica začeti dijete koji će imati ime Emanuel, Bog s nama. To se dogodilo kad je Marija začela po Duhu Svetom, bez sudjelovanja muža na 25. ožujka i rodila dijete 25. prosinca na Božić.
Emanuel je ime djeteta po kojemu je Bog došao k nama. Ovo dijete kao i svako dijete, potrebno je posebne skrbi iako je dijete Sin Božji. Po njemu je Bog postao jedan od nas. Na taj način je Bog iskazao ljubav prema nama, iskazao svetost ljudskog života. Nije bježao od ljudskoga rođenja. Odabrao je Mariju za majku svome sinu. Sv. Josip je zamjenjivao Boga svoga oca i nije se htio od Marije rastaviti. Bog je imao drugi plan sa sv. Josipom. On je sklopio brak s Marijom, iako nisu živjeli kao muž i žena. Njihovo jedinstvo je ostvareno u srcima na najveći način. Isus je trebao odrasti u ozračju ljubavi Marije i Josipa. Koliko djece je odraslo s teškoćama bez ljubavi oca koji je radio daleko od kuće. Znam oca koji je bio zlostavljan od djece jer je radio u Njemačkoj i nije bio prisutan u njihovom odrastanju. Nije im bilo do njegove zarade, nego do ljubavi koje nije bilo. Josip je bio prenositelj ljubavi Božje prema Isusu i Isus mu je bio zahvalan. Roditelji bi trebali biti prenositelji ljubavi Božje koji je prvi i pravi roditelj djece koji im je udahnuo dušu.
Čovjek se pred Božić treba zapitati je li Bog prisutan u njegovom životu ili je daleko. Evanđelje 4. nedjelje došašća poziva nas da otkrijemo tragove Božje u vlastitom životu. Velike stvari se često događaju u malim događajima, mnogo toga se ne vidi, a ipak imaju veliko značenje. U teškim situacijama, čak i u patnji nam je Bog blizu. Kad se trudimo oko pobožna života ima to veliku vrijednost. Ne računa se materijalni uspjeh, nego mjera ljubavi po kojim će mu jednom biti suđeni.
Otvorimo naša srca poruci spasonosne ljubavi Božje. Slušajmo riječ Božju i dopustimo da se ona utjelovi u našem životu. Bog sam hoće biti s nama; On je Emanuel – Bog s nama. Kada Isus, Sin Božji dođe u naša srce tada se vrati mir i tada Božić nije više daleko.
don Luka Vuco
