Mi ljudi poznajemo svijetle i tamne trenutke u našem životu. Ispunjeni smo brigom i strahom. Tako se osjećamo neslobodni i na neki način ropski.
Bog nas ne želi gledati u takvom stanju, ne želi da nas tretira kao robove. Mi smo pred njim kćeri i sinovi Božji kad smo postali u krštenju koje smo primili. Bog je naš Otac i za nas se brine. Daje nam svetu slobodu djece Božje i oduzima nam strah i robovsku bojazan. U ovim danima tjera od nas strah i brigu od zaraze koronavirusom. Razumljivo da prihvaćamo medicinske i higijenske upute i tako sprječavamo daljnju zarazu i sprječavamo smrt mnogih ljudi. Kao kršćani nosimo odgovornost za naše zdravlje i time daljnju žrtvu. Na bogoslužjima su vrata zatvorena. To se događalo i kod apostola da su se skrivali u strahu od židovskih starješina da ne bi bili uhvaćeni i ubijani radi više ili manje po njihovu rasuđivanju.
Bog nam nije dao duha straha nego nade. Mi smo oslobođeni od grijeha i smrti; Isus živi. On je uistinu uskrsnuo. On nas je stvorio kako glasi evanđelje ove „Nedjelje milosrđa“ da nas Isus posjeti okupljene kroz zatvorena vrata. Preobraženo i proslavljeno tijelo Uskrsloga ne pozna više granice prostora i vremena i nije bilo moguće da ga drže spone smrti. Isus znade da njegovi imaju straha zbog grozne smrti. I zato dolazi u njihovu sredinu protiv svakog očekivanja da povjeruju u čudesnu Božju moć i šalje učenike i apostole da navještaju radosnu vijest kraljevstava Božjega. Za jakost u njihovoj službi opskrbljuje ih on darovima Duha Svetoga koje on izlijeva u njih. Daje im vlast praštanja grijeha. Uistinu je Kraljevstvo Božje počelo. Smrt i zle moći su izgubile moć. Krist je pobjednik. On triumfira i daje da i učenici sudjeluju u njegovoj uskrsnoj pobjedi.
Jedan od učenika nije mogao vjerovati. Bio je to apostol Toma. Nije bio s učenicima kad je Isus došao. On je zahtijevao da on sam vidi i dodirne rane Uskrsloga. Tada je ispovjedio svoju vjeru usklikom: „Gospodin moj i Bog moj“ . Učinimo da i mi budemo radosni svjedoci . Nije više bilo isprike koji bi im dali za pravo da budu u strahu . Isus je uistinu uskrsnuo. On živi i mi s njim. U povezanosti s Gospodinom živimo i jednoć ćemo umrijeti i očekujemo uskrsnuće života. Mi smo upućeni jednina druge. To iskazuje zajedništvo Crkve i svih vjernika u dobrim djelima i molitvi. Mi smo povezani s u bogoslužju i po elektronskim medijima. Za uskrsloga nema granica i zapreka . On je pobijedio i on živi. Nema više razloga da zatvorimo vrata srca pred ljubavlju Božjom.
don Luka Vuco
