Sveta Kata, snijeg na vrata
Kao dječarac slušao sam često tu uzrečicu potkraj mjeseca studenoga od poljodjelaca u mome rodnom kraju. Obično je to bilo u društvu i druženjima kada su se komentirale aktualne vremenske prilike i kratkoročne prognoze. U meteorološkom smislu, to je značilo da će se vrijeme pogoršati, da će naglo zahladiti. Poljodjelci su tada očekivali snijeg i pravu zimu. Do spomendana svete Katarine Aleksandrijske, 25. studenoga, bili su završeni gotovo svi jesenski radovi. A mještani moga rodnog sela znali su kazati: „Tu je sveta Kata, a brzo će doći i Božić“. Tako je spomendan svete Katarine bio prijelomna točka prijelaza zemljoradnika od velikih jesenskih radnih obaveza i aktivnosti na mirnije razdoblje. Ljudi su se više družili, posjećivali i odmarali.
Sveta Katarina (Aikaterina)
Aikaterina na grčkome znači „Ona koja je čista“. Sveta Katarina Aleksandrijska (Aleksandrija, oko 282. – Aleksandrija, oko 307.), kršćanska svetica, djevica i mučenica. Osim godine rođenja (koja ipak nije sasvim sigurna) i podatka da je 304. podnijela mučeništvo u Aleksandriji, malo se zna o njezinu životu. Ali ipak sasvim dovoljno vezano uz njezin lik, njezinu čvrstu vjeru, nepokolebljivost i veliko filozofsko i teološko znanje. Ona je simbol hrabrosti. U narodu je postala oličenje vjere i čistoće. Pogubljena je zbog vjere u Boga. Za vrijeme vladavine cara Dioklecijana po svim je rimskim provincijama bjesnjelo strašno progonstvo kršćana. Osobito je bilo dugotrajno i okrutno u Egiptu, koji su nazvali „Kina staroga svijeta”. Sveta Katarina branila je katoličku vjeru u žaru progonstava pred 50 filozofa. Svojim teološkim i filozofskim znanjem sve ih je nadvisila, nadmudrila i teološki pobijedila. Zbog toga su je bijesni progonitelji osudili na okrutnu smrt. Slikari je najčešće slikaju s drvenim kotačem na kojemu su oštri željezni šiljci pripremljeni za mučenje. Katarinu Aleksandrijsku slave Rimokatolička crkva, Pravoslavna crkva, Anglikanska crkva, Luteranska Crkva. Već sama ta činjenica – da njezin spomendan slave različite crkve i crkvene zajednice – pokazuje da je riječ o osobi sveta života koju se slavilo i njezin životopis prenosilo usmenom predajom, s generacije na generaciju vjernika. Spomendan svete Katarine je 25. studenoga, a simboli vezani uz nju su kruna, mač, palma, kotač, prsten.
Samostan svete Katarine na Sinaju
Samostan Svete Katarine nalazi se na ulazu u klanac planine Sinaj (Sinajski poluotok), pokraj grada Sveta Katarina u guvernatu Južni Sinaj (Egipat). Samostan se nalazi na visini od 1586 metara, u podnožju brda Horeb (arapski: Džebel Musa), gdje je, prema Starom zavjetu, Mojsije primio Deset Božjih zapovjedi. Cijelo ovo područje je sveto trim svjetskim vjerama – kršćanstvu, islamu i judaizmu. Samostan Svete Katarine osnovan je u 6. stoljeću i jedan je od najstarijih kršćanskih samostana koji još uvijek djeluje. Drugi koji se nadmeće za titulu najstarijeg samostana također je u Egiptu, Samostan Svetog Antuna Pustinjaka, koji se nalazi s druge strane Crvenog mora, u pustinji južno od Kaira. Samostan svete Katarine je 2002. godine, na 26. zasjedanju upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Africi kao kulturno dobro. Između ostalog i zbog svojih „bizantskih zidina i samostanskih građevina u kojima se nalazi izvanredna kolekcija ranih kršćanskih iluminiranih rukopisa i ikona, sve uokvireno grubim planinskim krajolikom u kojemu se nalaze brojni arheološki i vjerski lokaliteti i spomenici“.
Grob svete Katarine i međureligijsko središte
Prema usmenoj predaji i vjerovanju, anđeli su tijelo sv. Katarine prenijeli na Sinaj i ondje ga pokopali. Na tome je mjestu, između 548. i 565. poslije Krista, car Istočnog Rimskog Carstva Justinijan podigao slavni samostan Sveze Katarine, koji postoji i danas. Egipatski predsjednik Anvar El Sadat pokraj toga je samostana 19. studenoga 1979. započeo gradnju velikog religioznog središta za tri jednobožačke religije – kršćansku, židovsku i muslimansku. Da to mjesto, gdje je Bog u Starom zavjetu Mojsiju predao 10 zapovijedi, bude mjesto molitve i klanjanja jedinome pravome Bogu.
Sveta Katarina – Zaštitnica
Sveta Katarina zaštitnica je đaka, studenata, pravnika, teologa, znanstvenika, neudanih djevojaka, jer je i sama bila djevica, umirućih, jer je iskusila smrt za vjeru, studentica, učitelja, profesora, knjižničara, arhivara, pisara, tajnica, govornika, branitelja, pravnika, teologa, jer je vjeru uspješno obranila od 50 učenjaka, obrtnika koji rade s kolom, radi kola s kojim je trebala biti mučena, lončara, mlinara, mehaničara, kožara, popravljača kotača.
Spomendan svete Katarine – prijelomno razdoblje u liturgiji i pobožnostima
„Sveta Kata, snijeg na vrata“ nije nekada značilo samo da dolazi moguća prava zima sa snijegom, nego i da dolazi vrlo brzo novo liturgijsko vrijeme, razdoblje kada će se poljodjelci više moći posvetiti postu, molitvi i pripremi za Božić. U nekim hrvatskim katoličkim krajevima započeo je post od četiri tjedna, pa sve do Božića. A ljudi su slaveći spomendan na svetu Katarinu Aleksandrijsku postajali svjesni da će ubrzo doći vrijeme adventa, vrijeme zornica, vrijeme kada će sami sebi skraćivati vrijeme spavanja i odlaziti na ranojutarnje svete mise, zornice. Bilo je to vrijeme kada su ljudi živjeli s prirodom, osjećali govor i ritam prirode, prirodnih događaja i vremenskih promjena, prijelaza iz jednog godišnjeg doba u drugo – sve vezano uz crkvena liturgijska vremena, spomendane, svetkovine i blagdane.
Moje iskustvo vezano uz samostan svete Katarine na Sinaju
Svojevremeno sam i ja bio u samostanu Svete Katarine. Nakon izuzetno duge vožnje od Kaira do Sinaja bilo je lijepo doživjeti jednu „oazu“, ugledati veliki samostan, zidine i crkvu koja je posvećena „Preobraženju”. A cijeli kompleks samostana i svih pripadajućih zgrada zove se Samostan Svete Katarine. U Samostanu i oko Samostana, te oko crkve, uvijek je frekventno. Susreću se tu ljudi katoličke vjere, pravoslavne vjere, protestanti, muslimani, mnogi hodočasnici iz svih država svijeta. Po dolasku, u sklopu zidina Samostana dočekani smo večerom i poticajem vodiča da što prije krenemo na spavanje. Zašto? Zato što će nas već u pola dva sata iza ponoći probuditi da krenemo, svi oni koji žele i koji su zdravi, na pješaćenje do mjesta gdje je Mojsije od Boga primio Deset zapovjedi. Noć našega uspinjanja na brdo bila je izuzetno hladna. Neki su unajmili deve i jašući na devi približavali se podnožju, prije najvećeg uspona, kamo vode stube. A neki, među kojima sam bio i ja, uspinjali su se po mraku pješice. Taj je hod trajao gotovo tri sata. A u pola šest, po lokalnom vremenu, nastao je dan u jednom trenutku. Sunce kao da je „iskočilo“ na nebu, kao lopta. Pravi, super doživljaj, doživjeti takav izlazak sunca, nakon kojega opet sunce iz minute u minutu ima sve jaču moć. Na povratku u samostan, opet pješice, skidamo prvo jaknu, vestu, gornje dijelove sportskih trenirki. A po povratku u samostan već zbog vrućine moramo obući kratke hlače, sandale i majice s kratkim rukavima.
Molitve svetoj Katarini Aleksandrijskoj
Slavna sveta Katarino, djevice i mučenice, pomozi mi nasljedovati tvoju ljubav i čistoću. Daj mi snage i hrabrosti u borbi s napastima svijeta. Pomozi mi iskreno ljubiti Boga svim srcem i umom, i njemu služiti. Slavna sveta Katarino, po svojem slavnom mučeništvu, za ljubav Kristovu, pomozi mi da budem vjeran svojoj vjeri i svome Bogu dok živim. Amen
Bože, koji si uresio svetu Katarinu, djevicu i mučenicu, darom velike mudrosti i kreposti te pobjedničkom borbom s neprijateljima vjere, daj nam, molimo te, po njezinu zagovoru, postojanost u vjeri i njezinu mudrost da možemo srcem i umom služiti tebi. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
vlč. Vladimir Trkmić
