Svako vrijeme nosi svoje. Spremni smo reći da se vremena mijenjaju. No sve uvijek ostaje isto.
Danas smo svi u žiži medijske pozornosti. Sve saznamo jako brzo. Većina informacija su uvijek u nekoj dozi znatiželje i veliki pompozni natpisi uvijek imaju samo jedno senzaciju. Taj senzacionalistički pristup nam je ušao pod kožu. Ako nema senzacije nema ni satisfakcije. I tako to biva redovno. Uvijek mora biti nešto što će nas učiniti interesantnima. Nekima je važno od sebe stvoriti priču. Kažu da je svaka pa i negativna promocija dobar marketing. Sve se dobro prodaje, pa tako i zlo. Tako ni mi vjernici nismo od toga izolirani. No uvijek smo sa nekom etiketom. Veliki donatori određenih protucrkvenih skupina su filantropi jer su oni koji ih tako nazivaju kupljeni njihovim bogatim darovima, a oni koji imaju svoje vlastito mišljenje, svoj stav uvijek kontraverzni. Toliko je tih koji bi željeli biti u društvu filantropa, velikih humanista pa i crkvenjaka koji bi za lovu učinili sve. Takvi bez skrupula eksponiraju svoje napredne stavove misleći kako će im to pomoći u ostvarenju položaja i društvenih i crkvenih. Jer bitno je samo jedno biti zamijećen. Na pravoj liniji.
U naš vjerski sustav uvuklo se nešto što je zapreka djelovanju Duha Svetoga. Postali smo samo nominalno vjernici. Vjera nam je samo, eto, neki status, zlu ne trebalo. Sve smo podredili svojim željama. Udaljeni od evanđeoskog života piše se neko novo napredno evanđelje koje isključuje noga koji je jedini spasitelj čovjeka. Toliko smo zašećerili tu svoju vjeru da od nje jedino možemo dobiti duhovni dijabetes. Sve je nešto slatkorječivo, srcedrapajuće. Sve bi mi to sveli po svome i kako to nama odgovara. Svi se odmiču prodanim jeftinim frazama. Tko sam ja da sudim. A sude i osuđuju itekako glumeći veliko vjerske filantrope, humaniste. No ne ide to tako. Sve su to ljudske razvaline.
U Krista nema dvosmislenosti. On je jasan u svakoj pa i najmanjoj izrečenoj. Nema kompromisa. Nema diplomacije. Nema fingiranja. Misliš se nazivati vjernikom a činiti zlo, živjeti zlo, opravdavati zlo od toga nema ništa. „Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!“ Preuzetnost koju smo preuzeli kako ćemo se svi spasiti jer Bog sve prašta iz ovoga je vidljivo da ne ide po našem. Toliko je onih koji su svojim vlastitim postupcima već odavno svojim životom i postupcima sebe svojevoljno isključili iz Božje sredine.
Danas započnimo graditi svoju vjeru u zajedništvu sa svojim Bogom koji nas svom svojom snagom vraća u zagrljaj milosti. Ne boj se ostaviti do sadašnju preuzetnost a prihvatiti vjeru kojom se pobjeđuje svako zlo. Primaknimo se Božjoj blizini i iskoristimo ovo sveto vrijeme došašća da još snažnije vidimo realnost koja je oko nas i koja nas navodi na krive smjernice. Sa Kristom je moguće doista preći svaku životnu prepreku. S Kristom je lakše prihvatiti svaku situaciju. Jer kad se krene s njim u avanturu života onda nam je jasno danas ono što nam kaže o našem spasenju kako i tko postiže kraljevstvo vječnog života. „Onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima.“ Zdušno danas krenimo i vršimo volju Oca i neka nas zahvati njegov blagoslov.
don Damir Bistrić
