Da bi ishod (rezultat) bilo kog djelovanja bio uspješan, osim cilja, vrlo je važno dobro se pripremiti. Priprema podrazumijeva jasno odgovoriti na tri ključna pitanja: 1) što se želi postići; 2) zašto se baš to želi uraditi, te 3) kako to napraviti ili obaviti?
Ova su tri pitanja od presudnog značaja u postizanju cilja. Prije nego se prione uz posao, pravilo nalaže da je “dobra priprema pola posla”. Trud, napor i angažman je lakši kad se točno zna što se želi postići. Vezano uz nas ljude, ovom se logikom vodio (i još uvijek se vodi) sam Bog. O tome nam svjedoči i današnji odlomak evanđelja kojega nam Crkva stavlja na razmišljanje. Razmotrimo.
1) Što Bog želi postići s nama ljudima? Sv. Augustin bi na ovo pitanje jasno odgovorio: “Za sebe si nas, Bože, stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi.” (Aurelije Augustin, Ispovijesti, I,1,1). Bog je čovjeka stvorio za sebe. Zato Mu je cilj biti u zajedništvu s nama ljudima. On s nama želi podijeliti svoju ljubav, dobrotu, pažnju, strpljivost… On nas želi obdariti svojim vrlinama. Cilj Mu je pomoći svakome komu je pomoć potrebna. Nije nas stvorio da bi nas odbacio ili da bi se naslađivao našim slabostima, padovima, niti da bi se osvećivao ikome zbog udaljenosti ili uvreda. Ne! Njemu je cilj da mi uživamo u blagodatima koje On ima. Rekli bismo pučki: Bogu je cilj da se mi veselimo i živimo vječno u Raju.
2) Zašto to Bog želi postići? Čemu? Cilj kojega Bog s nama ima je čista ljubav. Bog nas toliko voli, toliko čezne za nama, da je spreman sve učiniti samo da svoj cilj postigne. Kao da Bog hoće reći: “Dragi moji, makar mi štalica bila porodiljski odjel; iako mi je štalica prvi dom, makar se u njoj smrzavao; iako sam svojima došao, a vi me ne primiste; makar i smrt morao prihvatiti – volim vas i ne odustajem od vas. Sve ću učiniti da vas privolim. Ne želim vas prisiliti na ljubav, već ugrijati, oduševiti njome. Uvjeren sam kad tu ljubav bude osjetili (makar prolazili krivim stazama), vi ćete mi se vratiti. Zato: ne dam vas! Moji ste, kakvi god bili. Volim vas!”
3) Kako će Bog to napraviti ili obaviti? Odgovaram: Ne štedeći se! Njegove riječi nisu samo prazno slovo. Bog je to dokazao prije 2000 godina, a svakodnevno to i potvrđuje. Njegovo umiranje, poniženje, prihvaćanje uvreda i sl. pokazalo se i pokazuje se da je sve to učinjeno “radi nas i radi našeg spasenja”. To je Bog učinio. To je Njegova logika. A koja je naša? Što mi želimo postići od svog života? Koji je naš cilj ovozemaljskog putovanja? Ne bi li trebalo biti isto? Nitko ne želi obavljati nikakav uzaludni posao? Ako će ovdje na zemlji sve propasti, ako ćemo i mi sami umrijeti, nije li nam cilj trajno živjeti u Kraljevstvu mira, ljubavi, sreće, Boga? To sve činimo zbog vlastitoga života, osobnog spasenja, a put do toga cilja mi je objavljen, darovan i pokazan primjerom samoga Boga i tolikih svetih. Ivan Krstitelj mi, iz današnjeg odlomka evanđelja, govori, štoviše, viče i uvjerava me da duboko u meni odjeknu te bitne riječi za moje spasenja: “Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!”
Ostavimo se pakosti, zavisti, ljubomore, lijenosti, srdžbe, pohlepe… te neravnine koje imam u svom životu. Čemu brda moje oholosti, nezdravog ponosa, nagomilanih ispraznih riječi kojima se samo tješim da sam sretan, ispunjen i zadovoljan svojim životom? Prepoznaje li nas Gospodin kao braću i sestre? “Svaka dolina nek se povisi, svaka gora i brežuljak neka se spusti; što je krivudavo, neka se izravna, što je hrapavo, neka se izgladi! Objavit će se tada slava Gospodnja i svako će je tijelo vidjeti, jer Gospodnja su usta govorila.” (Iz 40,4-5). Imamo li vremena čekati? Što prije uz to prionemo, život će nam biti ljepši. Amen.
vlč. Marinko Stantić
