Čovjekova neprestana čežnja za nebeskim visinama očituje se u nezadovoljstvu čovjeka unatoč tome što čovjek naizgled za život ima sve.
Ipak, čovjekov život nije u onome što čovjek posjeduje. Potrebno je biti mudar i odabrati bolji dio. Odabrati duhovno. Odabrati radost koja nije prouzročena trenutnim stanjem i brojem materijalnih stvari. Čovjek suvremenog društva spao je na gomilanje nečega što ga sputava da postane vrhunska osoba. Čitava čovjekova koncentracija spadne na materiju dok je duhovna dimenzija nešto što čovjek smatra prisutnim, ali nedovoljno zanimljivim da bi se s njome bavio.
Unatoč tome što čovjek duboko u sebi osjeća neizrecivu čežnju koju nijedna materija ne može iskorijeniti, čovjek umjesto da traži pravi uzrok iste, poseže za još većom prisutnošću ispraznih stvari, a zadovoljstvo koje čovjeku prisutnost istih prouzroči je i više nego trenutno, takvo zadovoljstvo splasne vrlo brzo odnosno kad neka materijalna stvar prestane biti aktualna. Ljudi traže smisao u materijalnim stvarima kako bi si omogućili što lagodniji život. Sablažnjavaju se nad žrtvama koje bi se mogle učiniti jer one uvelike remete njihove materijalističke hedonističke planove. Tako padaju sve dublje u mračnu zamku zemaljske stvarnosti i sve baziraju na njoj. Ljudi ne mogu shvatiti egzistenciju vječnosti jer su sve svoje čežnje za istinskom radošću usmjerili prema materiji koja propada. Žele nizati uspjehe na nekoj svjetskoj razini i to je ono što ih sputava da se zagledaju u prave vrijednosti.
Ne ulaganje u duhovne vrijednosti dovodi do unutarnje ispraznosti i gubitka smisla. Čak i ako se čovjek zavara da ga neka materijalna stvar usmjeri na pravi smisao života, to je nešto što mu samo odvuče pažnju da traži pravi smisao života. Tako često čovjek provede i godinama živeći u nekim zatvorenim stavovima, a što je i najžalosnije čovjek te stavove ne vidi kao problem nego ih smatra pozitivnima jer su aktualni i poželjni u svjetovnim krugovima. Često se znaju čuti opravdanja kako se određeni čovjek automatski smatra gori od drugog ako ne posjeduje neku aktualnu modnu marku, ako ne prati najnovije trendove u svijetu ne samo mode nego u današnjem svijetu i tehnologije koja iz dana u dan napreduje sve više.
Čovjek svoju vrijednost spušta na razinu materije koju posjeduje. Potrebno se stoga okrenuti osobnoj duhovnosti koja nuka čovjeka da shvati kako je Bog jedini izvor zadovoljstva i radosti. S obzirom na to da čovjek nije sam sebe pozvao u život u određenom povijesnom trenutku nego je stvoren iz Božje zamisli i za vječnost ne bi trebao svoju vrijednost spuštati na razinu prolaznog i propadljivog. Čovjek bi se trebao zagledati u vrijednosti koje nikada neće prestati biti aktualne. To su vrijednosti koje čovjek ima u očima Božjim. Kada bi čovjek shvatio kolika mu je vrijednost samo po tome što je Božja slika ne bi se povodio za aktualnim trendovima koje donosi vrijeme u kojem živi. Shvativši navedeno, čovjek bi počeo ulagati u svoju osobu, a ne u materiju koja ga okružuje. Tada bi mu najvažniji bio odnos sa Stvoriteljem. Bog uvijek daje novu priliku za novi početak. Bog je pokazao koliko mu je stalo do čovjeka u osobi Isusa Krista. Isus Krist je taj koji je omogućio čovjeku da se ponovno vrati na Božji put. Stoga je potrebno da čovjek na vrijeme zna prepoznati Božji vapaj čovjeku preko Isusa Krista koji je jedini kadar istinski osloboditi čovjeka od materijalne navezanosti.
Sandra Čukelj
