Ti uistinu čovječe nemaš ništa ako Boga nemaš, a imajući Boga ti imaš sebe, tada pronalaziš svoj smisao, tada si svoj i uistinu ispunjen čovjek.
Tu je virus koji posljednjih mjeseci izgleda jako, jako moćan. Razorio je ljudsko zajedništvo i unio strah i kod osoba koje nije zahvatio. Međutim, nije virus najgore što se čovjeku može dogoditi. Najgore je kad čovjek izgubi potrebu i osjećaj za Boga i za duhovne vrijednosti.
Blagdan Božića je sve bliže i ljudi se i dalje vesele tom danu unatoč situaciji i tzv. aktualnim mjerama koje ograničavaju kretanje. No, dobro se zapitati koja to mjera može biti koja bi odvojila ljude na duhovnoj razini. To ne može biti mjera zakonodavne vlasti nego mjera koja dolazi iz čovjekova srca, mjera zatvorenosti, stav frigidnosti u kojem čovjek ne pušta drugog čovjeka da pokoleba njegove načine razmišljanja jer ih smatra nedostatnim i bezvrijednim. Mjere odvajaju ljude na fizičkoj razini, ali tko ti je bitan, bitan ti je i sad i kad mjera nema. Toliko jednostavno, nema tu neke naučene teorije. Nema mudrovanja i usputnog ispunjavanja propisanog roka za posjetu nekog.
Svi su često ostavljali posjete za Božić, a što je s ovogodišnjim Božićem, ako je suditi po posjetama, Božić će izgubiti smisao ako se temelji samo na tome da se ljudi taj dan međusobno dobro provedu, a zanemare Boga. Možda je napokon došlo samo naizgled čudno vrijeme. Možda je ovo napokon vrijeme da prvo posjetimo Njega, da prvo Njemu zahvalimo što nas uči kako biti kršćanin u ovom vremenu, kako biti Njegov, kako uvidjeti dobro koje nikad nije bučno kao zlo ovoga svijeta, ali je zato uvijek prisutno kod onih koji su Njega prepoznali kao jedini pravi put čija staza vodi do beskrajnog unutarnjeg zadovoljstva.
Sandra Čukelj
