Od prvih vremena kršćanstva pa do danas uvijek su postojali oni hrabriji u nasljedovanju Krista.
Oni koji su u potpunosti bili sposobni izaći iz vlastite sebičnosti i samodostatnosti. Oni koji nisu svoj život usmjerili na zemaljsku ispraznost nego su u potpunosti svoj zemaljski život podredili Riječi koja je tijelom postala. Unatoč tome što je to za njih značilo kraj svake radosti i mira na ovome svijetu, oni su se odlučili radikalno boriti za Krista u koga su povjerovali. Čvrsto su vjerovali da je jedino Krist osoba zbog koje se isplati izgubiti sve, tj. život odnosno ono što drži egzistenciju na ovome svijetu. Nitko i ništa ih nije moglo uvjeriti u suprotnost ovoga stava. Muke koje su podnosili bile su samo površinski odsjaj tog unutarnjeg uvjerenja i stava.
Druga dimenzija života i konačno ispunjenje u Kristu kojoj se nadao svaki mučenik kad je umirao ima svoj temelj u Kristovim riječima koje su popraćene njegovim jedinstvenim djelom spasenja čitavoga čovječanstva. Njihova nepokolebljivost i sigurno umiranje za Krista to potvrđuje. Kristove riječi samo po sebi nose određenu težinu i poticaj na razmišljanje, ali one ne bi imale potpuno ispunjen smisao ako ne bi bile popraćene djelima. Osim univerzalnog djela koje se manifestira kroz pashalno otajstvo, Krist je tijekom svog života, a pogotovo tijekom javnog djelovanja i sam obnašao sve ono što je od svojih učenika zahtijevao. Biti Kristov učenik ne znači pljeskanje ovozemaljske stvarnosti nego upravo suprotno, to često puta znači biti neshvatljiv, čudan, primitivan. Zapravo je svatko tko se trudi biti Kristov učenik u vremenu u kojem živi mučenik. Mučenik svoga vremena, mučenik okolnosti, građanskih vladajućih zakona, mučenik aktualnog kremiranog društva…itd. No, vjera u uskrsnuće čovjeku daje uvijek nove perspektive.
Čovjek je uvijek sposoban izdići se iznad svih zemaljskih nevolja u smislu oslobođenja od istih pa makar to značilo da život koji mu je ionako poklonjen cijeni na razini koja nadilazi svjetsku scenu ljudskih naslada. Zapravo, samo vjera može omogućiti da se na život može gledati sa spomenute perspektive. Stoga, molimo za tu vjeru.
Sandra Čukelj
