Vječno se u životu tražimo. Nekako smo uvijek sa svim nezadovoljni. Želimo od svog života napraviti nešto. Kao da se to od nas traži.
Želimo se dokazati sebi i drugima. Biti oni koji će u ovom svijetu biti uspješni. U toj potrazi samodokazivanja uvijek odabiremo područja za koja smatramo da ćemo najlakše doći do cilja. A ako ne uspije taj projekt tad se poseže za svim što omogućuje nekakvu pozornost. Ponajviše spektakularnu. I u svemu se tada onda otvaraju medijska vrata jer lakše je sebe prihvatiti da si mega zvijezda a to što postaješ opće ruglo mnogima takve ne zabrinjava. Važno je očito u ovom svijetu stvoriti od sebe brend. No iza svega toga krije se uvijek velika razvalina. Velika duševna praznina i nezadovoljstvo koje ništa ne može ispuniti.
Život je toliko dragocjen da bi ga gubili na budalaštine i površne trendsetere. Osobito na kojekakva besmislena prepucavanja, dokazivanja i prosipanja velikih mudrosti pod kapacitiranih brendiranih likova. Mnogi se sklanjaju pod skute Crkve kako bi od sebe stvorili nešto. No takvi ne traže Krista. Traže sebe. Ne propovijedaju evanđelje. Propovijedaju sebe. Ne pokazuju na Krista. Pokazuju na sebe. Otvarajući milost današnjeg evanđeoskog teksta gledamo velikog posljednjeg starozavjetnog proroka Ivana Krstitelja koji nema potrebu samo promocije. Sve svoje je stavio u pripravljanje puta za taj veliki Božji zahvat dolaska toliko iščekivanog mesije. Oštrinom istine poziva sve strukture na obraćenje. Ne boji se ukazati na zlo koje vlada i koje umanjuje Božju prisutnost i istinu. I ne boji se otkriti mesiju za kojim i sam čezne. Gleda ostvarenje iščekivano milenijima i bez straha za sebe pokazuje mesiju. „Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: »Evo Jaganjca Božjega!«“
Koliko nam samo treba u svemu odvažnosti kad je u pitanju naš duhovni život. Kult tijela današnjeg čovječanstva zatomio je kult zdrave duše. Lakše se ogledati u ogledala hrama tijela nego li osluškivati Božji poziv na svjedočanstvo vjere. U danima kad nam ne ide pitamo pa Bože gdje si. A on stalno govori kao i apostolima danas. „Dođite i vidjet ćete.“ Vjera se ne sastoji od toga da se samo pitamo već i da se odvažimo. Danas krenimo zajedno biti s Kristom. Pođimo vidjeti gdje stanuje. Gdje prebiva. Gdje jest. Tada onda svaka životna situacija nam daje mjesto utočišta gdje se možemo slobodno obratiti za svaki svoj životni problem ali i za jedno kvalitetno provedeno vrijeme.
Kad je Bog uz nas onda je svaka životna situacija rješiva. Ne treba nam silovitost nikakvih onih koji nas žele odvući od učitelja koji nikada nije bio mlakonja već odriješit u istini. Nije se bojao prezira tih koji su sebe smatrali kremom društva. Jer on nije došao tim velikima već nama malenima. Otvorenima za darove ljubavi. Jer Bog naš Bog je lijepe ljubavi. Pronađimo danas i mi svoga Gospodina. Mesiju koji je ostao Bog s nama i koji nas nikad nije, niti će nas napustiti. Zato u svojoj potrazi ali i pozivu jer nas Bog uvijek zove odazovimo se biti s Njim. „Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša.“ I dopustimo da nas mijenja od svega što nije dobro. Da bi nas pripravio za dobro. Sve svoje probleme danas stavi Kristu na ruke i ne boj se. Povuci se u molitvu za sebe, svoju obitelj svoje bližnje i vidi gdje Gospodin Isus stanuje.
don Damir Bistrić
