Isus im odgovori: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obraćenje.« Lk 5, 31-32
Suprotno od Učiteljevih riječi, umjesto pomoći i suosjećanja s onima kojima je pomoć potrebna, bolesnima i potrebnima često okrećemo leđa, smatrajući da su sami krivi za svoju nevolju i da su je sami zaslužili. U svijetu u kojem vlada natjecateljski duh, za slabe i nemoćne nema mjesta, a pomaganje takvima odnosi dragocjeno vrijeme i bodove.
Nažalost, često je ovakav stav prisutan i u zajednicama okupljenima u Isusovo ime, u ime onoga koji je pozivao na upravo suprotno ponašanje. Jedan od razloga je vjerojatno i taj, što oni koji su se okupili u Isusovom imenu, sami sebi nisu prepoznali kao bolesne i potrebne njegove ljubavi i milosrđa. Jer samo čovjek koji je u sebi iskusio duboku potrebu za Božjim milosrđem, može imati suosjećanja s onim tko je u nevolji.
don Boris Vidović
