Stalno smo u nekoj dvojbi oko svega pa tako i u svojoj vjeri. Vjera je za neke postala smo privremena izvanjska manifestacija.
Dobar provod u vrijeme krstitki, prvih pričesti, krizmi, ženidbi. Nekima je bitno samo nekakvo obnašanje običaja. Bolje da selo propadne nego li običaj. A ono glavno što bi nam poboljšalo život to odbacujemo. Relativiziramo sve. Žalimo se i kukamo nad svojim situacijama a ništa ne poduzimamo. Nastavljamo živjeti kao da nas ništa ne dotiče ukoliko nismo mi u pitanju. A kada nam se stane na žulj. Kad osjetimo svu zloću na svojim ramenima onda ne biramo ni riječi ni djela kako bi se izvukli. I premda znamo da ne živimo kako treba, da znamo biti neugodni, bahati ponekad i odvratni nalazimo svakovrsne izgovore za svoje ponašanje i pogreške. Tako se uvijek vadimo na svoje neznanje. Gdje je to Bog rekao? Kad je to rekao? Kako znamo da nam je to i to grijeh. Uvijek neko izmotavanja i opravdavanja.
No život ne može biti blagoslovljen ukoliko ustrajemo u bilo čemu što je loše. Jer život nas oblikuje po onom što živimo i što činimo. Za svakoga od nas Bog je jedina pravda i pravednost i on nas po svojoj ljubavi razlučuje. Ono što želiš u vječnosti to odabireš već ovdje na zemlji ili raj i vječnu radost ili pakao i vječni očaj i propast. Svatko je od nas odgovoran za ono što smo prihvatili za život. Vjernici se ne distanciraju od ni jedne Božje zapovjedi jer su one putokaz međuljudskih odnosa u kojem se očituje naš život vjere. One su snažne naše životne odrednice u kojem se očituje naša djelotvorna ljubav. Vjera ako nije živa ona je tada na razini zabave, kakvog domjenaka, provoda. Oživljena vjera je potpuno predanije u ljubavi za čovjeka. Prisutnost svih primljenih sakramenata ne stavljaju nas u povlašteni klub vjernika.
Vjera koja se ne živi nema učinka. Bog nam je ostavio divne odrednice koje su savršenstvo svih ljudskih prava i snažan zbir pravila koja nas ostvaruju kao vjernike. Zato nabraja tolike brojne situacije kako nikada ne bi došli u sumnju što učiniti. „Nemojte krasti; nemojte lagati i varati svoga bližnjega. Nemojte se krivo kleti mojim imenom i tako oskvrnjivati ime svoga Boga. Ne iskorišćuj svoga bližnjega niti ga pljačkaj! Radnikova zarada neka ne ostane pri tebi do jutra. Nemoj psovati gluhoga niti pred slijepca stavljaj zapreku. Svoga se Boga boj! Ne počinjajte nepravde na sudu! Ne budi pristran prema neznatnome, niti popuštaj pred velikima: po pravdi sudi svome bližnjemu. Ne raznosi klevete među svojim narodom; ne izvrgavaj pogibli krv svoga bližnjega. Ne mrzi svoga brata u svom srcu! Dužnost ti je koriti svoga sunarodnjaka. Tako nećeš pasti u grijeh zbog njega. Ne osvećuj se! Ne gaji srdžbe prema sinovima svoga naroda. Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga.“
Toliko je toga što danas kršćani žive u suprotnosti od onoga što čitamo u pismima. Zato nam je ovo vrijeme i darovano da se izdignemo i da ostavimo dosadašnji život koji nas je odvukao i od Boga i od čovjeka. Krist svojom ljubavlju uvijek stoji ispred nas i nudi nam sebe da ga slijedimo na putu radosti. On nam uvijek daje da znamo dobro procijeniti i postaviti se u svakoj situaciji. Kako? Pa prije bilo čega ne reagirajmo impulzivno. Zastani. Pomoli se i dat će ti se što učiniti. Kako postupiti. Otvorimo svoje srce Bogu da nas nađe dostojne svoje blizine da svatko od nas čuje one divne i mile riječi koje slušamo u današnjem evanđelju. „Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta!“ Ove riječi svatko od nas može čuti svaki dan. A put nam je tako jednostavan.
Ako u svom bližnjem gledamo Krista onda ništa u životu nije teško. Zato se prepustimo u ovom korizmenom vremenu vodstvu Božje ljubavi: „Ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.“ Neka naša vjera oživi ljubavlju za svakoga. Od danas budimo poslušni Božjoj riječi i vršimo je. Živimo radost naše vjere.
don Damir Bistrić
