Tabloidi su danas najčitanija literatura. Najgledanije emisije su one koje istražuju život estrade. Stvorio se mentalitet koji vodi brigu o tuđem životu.
Uz vrlo senzacionalističke naslove tendenciozno se obrađuju ponajviše skandali pojedinih takozvanih zvijezda koji mnogima golicaju maštu. No ovakav život ne vodi nikamo. Zapravo to ponajviše govori koliko smo kao društvo i društvena zajednica dopustili da izgubimo sebe svoju osobnost i identitet. Ako smo podložni da netko nam određuje trend života onda u nama nema onoga što smo mi. Na ovom svijetu mnogi su jako loše kopije. I koliko se god trude biti identični svojim idolima nikada neće biti svoji idoli. Zapravo samo će izazivati podsmjeh i porugu.
Ispred nas danas stoji jedan veliki izazov na koji nas Bog sve poziva. Ponajprije po proroku nas poziva na promjenu života. Ocrtava naše društvo kršćana kao onih koji su narod odmetnički što se odvrže od Njega. Koji se bune protiv Gospodina. Koji su tvrdokorna pogleda i okorjela srca. Previše smo se doista suobličili ovom svijetu. Sve smo prihvatili zdravo za gotovo. Odmetnuli smo se od istine Božje riječi a uzljubili prolazno i sve ono što nam je nepotrebno uvuklo nas je u nas. I tada je zavladao je strah, nesigurnost, tjeskoba, depresija. Započeli smo zavidjeti i uspoređivati se s drugima. I upravo nam to ne da ni živjeti. Radost koja nam je namijenjena po ljubavi Božjoj ostala nam je nedostižna jer smo joj sami zatvorili vrata. Sve se teže uspijevamo dovesti u red. A rane koje nosimo u svom životu ne mogu zacijeliti razuzdanim životom odijeljenosti od Božje ljubavi. Zato je vrijeme da se zauzmemo za sebe. Da ne dopuštamo da nas nitko u ovom svijetu stavlja pod svoje manipulatorske igrice s kojima bi upravljali s nama. Kad sebe dovedemo u stanje slobode koju nam je Krist darovao tada nastaju ogromne promjene. Tada nećemo valjati ljudima koji s nama više ne mogu mlatiti kako oni hoće. No na nam je biti u snažnoj ljubavi Božjoj zato danas odvažimo se i ne dopustimo nikakav strah u svjedočanstvu svoga kršćanskog identiteta. Na nama je biti živo sveto pismo i javno ga životom svjedočiti. Nikada se ne valja pokolebati s onima koji pokušavaju nadjačavati Božji istinu svojim vikama, obmanama i lažima. Oni su samo jaki u etiketiranju, prozivanju a najviše tada govore o sebi i svojim neostvarenostima.
To je isto kao i epizoda iz današnjeg evanđelja. Krist sin Božji dolazi u svoje mjesto u kojem je odrastao. Svi su o njemu čuli. Postao je popularan i poznat diljem Izraela. Nadaleko se o njemu čuje. I svi žele i oni biti dionici svega onoga što su njemu čuli. No nije svima dano. Isus nije nikakav čarobnjak. Isus nije cirkusant i zabavljač. On je nositelj dostojanstva Božje ljubavi. I kada ne prihvaća njihovu znatiželju kada konkretno zalazi u probleme zajednice tada počinju prozivke, podbadanja, ponižavanja. „Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?« I sablažnjavahu se o njega.“
Doista kršćani svojim evanđeoskim životom koji je suprotan ovom svijetu izazivaju sablazan. Nitko se ne sablažnjava nad slugama ideologija koji su poželjni dobri i uvaženi članovi društva a kršćani oni su sablazan i takvi ih etiketiraju kao one koji žive u bajkama. Zauzmimo se za sebe. Da nam se ne dogodi kao i Nazarećanima da zbog naše malodušnosti i trajnog provjeravanja Božje dobrote i svemoći ne ostanemo kratkih rukava. „I čudio se njihovoj nevjeri.“ Neka nas zahvati polet milosti Božje ostavimo se tuđih života. Nikada se ne uspoređujmo s drugima. Nije nam to potrebno. Bog nas je stvorio toliko neponovljive i različite u karakternosti i osobnosti i svatko od nas nosi toliko divnih darova kojima smo obdareni i koji su na izgradnju i nas i zajednice vjernika kojoj pripadamo. Krenimo s Kristom u novost života bez straha i bilo čega što bi nas zaustavljalo da živimo svoju radost i neka nas Gospodin koji nas prati u životu ulijeva u našu dušu posvetnu milost ljubavi. I ne bojmo osuda, provokacija ili bilo čega već poput svetog Pavla svjedočimo: „Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.“
don Damir Bistrić
