Da je Isus gledao tko će što misliti u moru različitih profila ljudi, pitanje je bi li se Božje kraljevstvo projiciralo na pravi način onako kako je Bog Otac želio.
Kad usporedimo Isusa i suvremenog kršćanina ne možemo baš reci da se kršćanin bori za Božje stvari, za Božje kraljevstvo u svom životu, a kamoli u životu svoje okoline. Štoviše, kršćanin promatra svoju okolinu i dolazi do zaključka kako nije dobro isticati se i dizati revoluciju kristoloških manira i tako opet zamamna i varava okolina dobiva na svoj način pobjedu koja se ponavlja iz godine u godinu. Samo trenutno, samo ugled, samo moderno! Je li Isus stvarno umro da bi se mi stapali sa modernim?! Je li Isus dosljedan zato da bi na kraju umro zbog „bezveznih“ razloga kako si mnogi suvremenici daju za pravo tumačiti kršćanstvo?
Poštovani čitatelju, gledajući današnji svijet i funkcionalnost čovjeka u istom nažalost, mora se zaključiti da smo mi sve stavili ispred Boga. Baš kad ništa više ne preostane onda se sjetimo Boga. Apsurdno i dekradirajuće, a na kraju krajeva licemjerno! Svi smo mi kršćani najviše za Božić i eventualno Uskrs, dok nas Božja izvanredna prisutnost u životu nas samih i općenito svakog pojedinca ne zanima. Ne vjerujem da čovjek 21.st.može biti toliko plitak za duhovnost, ali nažalost primjeri pokazuju drugačije. Kao da su ljudi koji žive ukorak s osobom Isusa Krista u pozadini glamurozne bijede suvremenih manira. Umjesto da se svijet pokori kršćanima, kršćani se pokoravaju svijetu. Oduševljenost i hrabrost prve Crkve kao da se nikad upoznala nije. Živog Boga strpali smo u crkvene zidove misleći kako će nas zadovoljavanje crkvenih propisa dovesti do mirne savjesti, no istina je sasvim drugačija. Mirna savjest se ne može namjestiti, imati sućuti, a ne osudu u rukavu prema čovjeku je živo kršćanstvo, ne kršćanstvo na papiru.
To je kršćanstvo na koje nas poziva Isus Krist. Isus Krist se nije utjelovio da bi se mi tješili ispunjavanjem crkvenih propisa i teorijskom naukom o tzv. drugom svijetu. Žalosno, ali izgleda da moderno vrijeme izruguje Božji plan spasenja za čovjeka. Vratimo se na izvore prve Crkve, molimo za životvornost vjere. Vratimo se Isusu Kristu, vratimo se Njegovom načinu ophođenja prema životu jer je ionako jasno da sami ne znamo raspoznati zlo vremena u kojem se nalazimo.
Sandra Čukelj
