S današnjim blagdanom završava Božićno vrijeme. Mi vjernici polako se vraćamo otajstvu života.
Udaljujemo se od sjaja i blještavila komzumerističkog okruženja kako bi započeli radost života vjere. I zato je današnji blagdan tako dragocjen i svet. Započinjemo novu etapu zajedništva s Kristom. Isus sin Božji naš je pratitelj. Naša životna utjeha. Naš životni suputnik. Naš supatnik. I nema dragocjenije radosti već s njim rasti zajedno. Kristovo krštenje naše je uzdignuće. Našim krštenjem postali smo sinovi i kćeri Božje i ne samo to postali smo kraljevsko svećenstvo ucijepljeni u ljubav Očevu kao pronositelji radosne vijesti.
Kristovim krštenjem započinje njegovo javno djelovanje. Započinje njegov veliki poziv na obraćenje. Poziv na promjenu života. Poziv na promjenu bezvjerskog mentaliteta. Poziv na pravu vjeru a ne tamo neku filtriranu po vlastitim mjerilima. Naša vjera je tako živa jer se iznova obnavljamo. Zna naš Bog da je rad na sebi proces u kojem sebi sami ne možemo pomoći već nam je potrebna njegova božanska pomoć i vodstvo. Premda se kršćani sve više priklanjaju selfhelp moderatorima vidljivo je da od toga nema ništa. Jer ma koliko god čovjek koristio moć manipulacije realnost je sasvim nešto drugo. Možeš povjerovati da će ti biti bolje, možeš pokušati izvježbavati učiti ali sve je to neuspješno. U ovoj pomami brzih životnih rješenja sve se više zakomplicira i ako nemaš kao vjernik uz sebe Gospodina od svega tog nema ništa.
Božja pomoć je najdragocjeniji korektiv. Bog ne igra na naše osjećaje. Privremene vanjske podražaje. Bog se ne igra s našim emocijama već nas poziva na trezvenost života. Bog ne daje brza rješenja. Jer svako brzo rješenje je provalija. Niti u sebi ima prave utjehe niti donosi mir života. Isus nije manipulator niti je kratkotrajni cirkusant koji se poigrava s ljudskim životima. Naš Bog nas ne kažnjava niti nas uvjetuje. On je naš Bog ljubavi i dobrote koji nas ponajprije uči mudrosti života. On od nas ne želi stvarati poslušnike. On nije ideolog koji će iskoristiti pismo kako bi nas pokorio za robove i slijepe poslušnike. On nas uči mudrosti života. Lekcije su teške i zahtjevne. Netko uči lakše a netko uči na teži način. Svaki put kad sebi dajemo više prostora i kad mislimo da svojim snagama možemo sve uvijek sebi dokazujemo kako smo slabi i nemoćni. Tada nastupaju tjeskobe, depresije. Nerealne želje odvode nas u beznađe. I nema te selfhelp literature niti njezinih učitelja koji bi nam pomogli. I zato pred nama vjernicima danas stoji ovo veliko otajstvo ljubavi Božje u kojem ako prigrlimo poziv na obraćenje započinje i naš osmišljeni i radosni život. Život u kojem se nećemo prilagođavati svojim vlastitim interesima. Niti ćemo se dati zavesti nikome da nas rastavi od ljubavi Božje.
Svaki početak je težak. Prebrzo nas ostavi zanos jer se damo povući nerealnim vlastitim htijenjima. Ne želimo sebi priznati svoje greške a pogotovo svoje grijehe koji su uvijek kočnica napretka. Sve to završi kao i sve velike novogodišnje odluke. Jer ako nema u nama prave volje za promjenom onda se ona i ne može dogoditi. Krist je jako zahtjevan. On nije nikakva šećerna vodica. U svojoj zahtjevnost traži sve ili ništa. Ili si kršćanin ili nisi. Nema polovičnosti. Nema to mi se sviđa a to ne. Ili sve ili ništa. On nikog od nas ne prisiljava i u tom je njegova veličina. A ako želiš biti s njim onda nema polovičnosti. Grijeh je grijeh i zlo i nitko ga ne može opravdati niti umanjiti. Danas stanimo pred svojim Gospodinom i priznajmo mu tko smo. Priznajmo mu koji nas grijesi odvlače od ljubavi i blizine njegove i krenimo radosno u avanturu obraćenja. Potpomognuti sakramentnima naš će život zadobiti novu dimenziju radosti. To je ta snaga i pomoć. Božja milost pročišćenja kroz sakrament pomirenja, ispovijedi i velika Božja neizmjerna ljubav u zajedništvu euharistije. On naš lijek i liječnik. Zato spominjući se svog krštenja ponajprije obnovimo svoju vjeru. Nema tu naših nepotrebnih mudrovanja samo jasni i istiniti odgovori.
Zato iskreno započnimo djelo svojeg novog života. I svakodnevno odgovorimo iskreno u istini. Odričete li se sotone? I svih djela njegovih? I svega sjaja njegova? Odričete li se grijeha da živite u slobodi djece Božje? Odričete li se zavodljivosti zla, da vas grijeh ne nadvlada? Odričete li se sotone, začetnika i vođe grijeha? Vjerujete li u Boga Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje? Vjerujete li u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega, koji je rođen od Marije Djevice, trpio i bio pokopan, koji je od mrtvih uskrsnuo i sjedi zdesna Ocu? Vjerujete li u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni? I tada neka se zaori i nad nama: „Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!“ To je vjera naša to je vjera koja spašava.
don Damir Bistrić
