Snažan je naš Bog u svojim svetima. I uvijek prepun posvećivanja i neizmjerne ljubavi.
Tek kad ga upoznamo kao neizmjernu ljubav tada se ispred nas otvara jedno sasvim novo poglavlje života. No Boga se ne doživljava samo parcijalno srcem, emocijama, osjećajima već cijelim svojim bićem. I ako ne spoznamo Boga u prisutnosti među nama kroz njegovu svetu riječ ostajemo prazni i u nama je sve onda nadomjestak neki vjerski instant osjećaj vjernosti ili vjerske pripadnosti. No život nas vjernika jest trajna uronjenost u otajstvo Božje prisutnosti. Naravno živimo u svijetu koji bi sve distancirao od Božjih zakona. Živimo u divljini ljudske pomame da sebe divinizira i proglasi bogovim. To na sve strane imamo već odavno među nama. Sve se pokušava kako bi se zamijenio Bog.
Dovoljno je bilo samo kroz vrijeme Božića promatrati poruke koje bi stizale. Jer se naprednost pokazivala kroz trendovski oblik novog modernog čestitanja xmasa. To to naše veliko nepoznavanje svije vlastite vjere. Već gotovo cijeli niz godina imamo u našem društvu prisutnost navještaja radosne vijesti. Toliko kateheza, toliko stručnjaka, toliko teologa, kateheta, svećenika, časnih sestara, angažiranih laika a iza toga jedno veliko ništa. Vjeronauk u svim školama no iza svega toga stoji jedna ogromna praznina i još veće neznanje i izrugivanje i ponižavanje svetoga. Dobro je rekao gospodin Puhovksi kada je konstatirao da ne treba izbaciti vjeronauk iz škola jer i onako taj isti vjeronauk stvara ateiste. To je činjenična istina. Vjeronauk radi prosjeka a ne radi vjere. Ako to primjećuju ateisti i agnostici kako je to došlo do zamračenja naših pastira koji još uvijek očito sanjaju svoju maštariju faraonskih razmjera. Očito u cijelom tom izgrađenom sustavu postoji ogromna praznina u kojem je nešto svima postalo važnije od Boga.
No danas za nas koji se okupljamo oko svojega Gospodina jer za nas je nedjelja dan Gospodnji. Dan posvećen našem Bogu. I biti uz Božju milost na nama se onda očituje sva ljepota koja nam je ostavljena u zapisanoj Božjoj riječi. Ona nije niti kakav znanstveni priručnik niti je dio nečega što bi bilo podložno bilo kakvim znanstvenim okolnostima već je ona ponajprije knjiga vjere. I kad krećemo od te pozicije onda ispred nas nisu bajke već povijest Božjega djelovanja među nama. Iako bi svaki i najmanji dio ako bi ga se razmatralo iskreno i s istinom ljubavi otvorio i najveće tajne pa i same znanosti. Jer sveto pismo nikada ne isključuje ljudsku mudrost koja se ipak ne može mjeriti s Božjom mudrošću. I kao što je potrebno za licencu bilo kojeg visokog obrazovanja proći adekvatno osposobljavanje tako je i za nas vjernike neophodno studirati Božju riječ no ne je iščitavati na nekim drugim područjima već da u svom životu prepoznamo svekoliko Božje djelo u nama. Sveto pismo je moja i tvoja autobiografija. To je moj i tvoj život okoričen kao dio povijesti čovječanstva. To je ono naše lutanje i naš povratak. Naša neprestana prigovaranja i priznavanja da smo pogriješili. Naša ropstva i neposlušnost. Naša svojeglavost i oholost. No i naša jednostavnost i želja da ga dotaknemo i budemo s Njim. Ako vjernik ne živi po Božjoj riječi onda mu je sve svejedno. Onda je sve lako secirati- izvlačiti kakve citate i pozivati se na njih kao određene skupine. Pismo je cjelovito ili ga nema. Ako bi smo izuzeli bilo koji di izuzeli smo živog Boga. Najbolje je slušati od deklariranih ateista kako citiraju sveto pismo s kojim nemaju nikakve veze.
Danas zauzmimo jedan drugačiji stav. Sveto pismo za mene i svakog od nas vjernika najdragocjeniji je izvor molitve. Zastani i u danu uzmi samo mali dio pisma i moli s Božjim riječima. I neka se onda dogodi kao što to danas slušamo u knjizi Nehemijinoj. Nakon progonstva književnik Ezra čita knjigu zakona a narod prepoznaje svoju vlastitu težnji da se vrati svom Gospodinu. „Tada Ezra blagoslovi Gospodina, Boga velikoga, a sav narod podignutih ruku odgovori: »Amen! Amen!« Potom kleknu i poklone se pred Gospodinom, licem do zemlje.“
Nama je danas taj dan povratka kad prepoznajemo da je Bog naš uz nas i da nas vadi iz ove tame bespuća i svake vrste tjeskobe i boli. Otvorimo pisma i nađimo mjesto gdje stoji poput Krista i neka otpočine Duh Sveti nad nama. „Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.“ I neka nas Bog nađe dostojne. On će nas utješiti, ohrabriti blagosloviti posvetiti. „Ne živi čovjek samo od kruha već od svake riječi što izlazi iz Božjih usta.“ „Ovo je dan posvećen Gospodinu, Bogu vašemu! Ne tugujte, ne plačite!« Jer sav narod plakaše slušajući riječi Zakona. I još im reče Nehemija: »Pođite i jedite masna jela, i pijte slatko, i pošaljite dio onima koji nemaju ništa pripremljeno, jer ovo je dan posvećen našem Gospodinu. Ne žalostite se! Jer radost Gospodnja vaša je jakost.“
don Damir Bistrić
