Snaga Božje riječi je neizmjerna. Ona nas uči i poučava životu. No da bi doprli do njezine snage valja se pročistiti od svega što nas udaljava o nje.
Sve dok Isusa ne prihvatimo kao Boga i Gospodina ostajemo neutješno neostvareni. Lako se diviti Isusu. Lako je biti ushićen i njegovim riječima i djelima. Lako ga je prihvaćati kao čudotvorca. Ozdravitelja. Mnogi bi danas htjeli slušati Isusa koji je dobričinu. Prepunog razumijevanja i milosrđa. Isusa kojemu je sve svejedno. Sve prihvaća sve odobrava. Lako je govoriti ono što slušatelji žele čuti. Sasvim suprotno od Gospodina Isusa danas imamo poplavu kršćanskog populizma koji je sveo vjeru na najniže nivoe. Tako da slobodno možemo reći da živimo u vremenu populističkog klerikalizma u kojem mnogi pastiri sebe vide kao kojekakve političare i vođe nažalost u većini nesposobne. Što ne sposobniji to podobniji. Vlast i moć im je u novcu, a ne u evanđelju. Njima je bitno farizejsko mešetarenje. Licemjerje im je mjerilo života. Nemaju šta obećavati puku jer im izbori nisu potrebni jer se i onako kloniraju i između sebe biraju. Beživotno društvo obijeljenih grobova koje nema snagu ničega u sebi jer ne njeguju istinu evanđelja.
Toliko je situacija za sve nas vjernike u kojem se očekuje od pastira u teškim vremenima jasnoća nauka vjere a ne kojekakve zbunjujuće poruke koje se mijenjaju kako vjetar ekonomije puše. Briga za evanđeoski radosni navještaj nikada se ne bazira na povlađivanju i diplomatskoj razini. Čitamo danas da su svi bili oduševljeni Isusom. Isus dolazi u mjesto gdje je othranjen. Čuli su toliko o njemu. Poznaju ga od njega očekuju puno više. Tu su susjedi prijatelji iz djetinjstva. Tu mu je još majka i rođaci. Svi su tu. Prepuni su očekivanja. Kojih? Svojih a ne Božjih. To je ono što sprječava veliko Božje djelo. Naša očekivanja nisu Božja. Naši puti nisu Božji puti. Božja se riječ ne da iskorištavati. Nitko tko Božju riječ umanji svojim vlastitim interesima ili izbaci i jedan pa i najmanji dio nije dostojan Boga i njegove ljubavi. Svatko tko želi služiti sebi a ne Bogu vodi se u propast. Mnogi bi danas željeli živjeti od senzacija. No senzacije nisu vjera. Osjećaji koji vode senzacionalizmu su zapreka djelu Božjem. Tada on ne može doprijeti do onog osobnog ranjenog skrivenog kutka koji je potreban Njegove milosti i ljubavi.
Današnji izvadak iz evanđelja najočitiji je ukor svima nama. Najprije jer se vodimo paušalnim procjenama porijekala. Zato što poznajemo nekoga nitko od nas nije u mogućnosti vidjeti bol koju svatko od njih nosi. Zaključke koje donosimo uvijek su na razini naše osobnosti i zlobe a ne trenutnog stanja osobe koju promatramo. Mi smo ti koji gledamo sa svog aspekta i o sebi otkrivamo tko smo zapravo dok osuđujemo drugoga. Koliko samo možemo nisko pasti i biti zlobni i jadni. Ako želiš o nekom govoriti onda obuci njegove cipele pa vidi koliko je život koji nosi težak, prepun boli. Ne diraj se u tuđi život. Ako možeš pomoći pomozi ako ne idi svojim putem. Lijepo je rekao jedan sveti otac ako želiš razumjeti siromaha gledaj svijet njegovim očima. To nama danas u ovom svijetu nedostaje. Svi o svima znaju sve. Babsko tračerko društvo počevši od pastira pa nadalje. To nije Kristov put. Nedostaje nam čovještva. Nedostaje nam sućuti. Nedostaje nam istine i ljubavi prema istinitosti. Nikome ne treba dopuštati da nas iskorištava jer je ljudska zloća sveprisutna.
Zato i Krist koristi poslovicu jer je znao da ga promatraju sa svoje pozicije procjene. Zato kaže: „Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju.« I nastavi: »Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju.“ Premda mu nisu mogli odoljeti mudrosti koja je izlazila iz njega. Krist nas želi osloboditi od osrednjosti, kršćanskog relativizma, kršćanske rezigniranosti, nezdravog klerikalizma, farizejštine i licemjerstva, kršćanskog senzacionalizma koji graniči s poganstvom. Želi nas osposobiti za sveto djelo spasenja. To je njegovo djelo. Jer nisu nam potrebna ni čudesa ni ozdravljenja za vjeru. Vjera se rješava svega nebitnog što ljudi cijene. I kad ostane samo vjera onda vjeru prate sva djela i znakovi Božje prisutnosti i njegove svemoći. Tada pakao nastaje za te jeftine populiste samoprozvane čudotvorce jer njihova djela ne prate Božja očitovanja.
„Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavladala velika glad po svoj zemlji. I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac.“ Otvorimo svoje srce istinitoj vjeri i dopustimo da nas Bog jedini oblikuje po svojem srcu ljubavi i dobrote. Sve što nas ograničava u vjeri odbacimo od sebe, jer tek tad Bog može djelovati u nama po nama i s nama. Naše je biti na Božjoj strani. A oni koji po svojim kuloarima snivaju snove kako napakostiti drugima sebi kopaju jamu propasti i vječne smrti. Neka gospodin bude izvor našeg života. Nikoga se ne bojte jer Gospodin je s nama. „Danas te, evo, postavljam kao grad utvrđeni, kao stup željezni, ko zidinu brončanu protiv sve zemlje: protiv kraljeva i knezova judejskih, svećenikâ i naroda ove zemlje. I borit će se s tobom, al te neće nadvladati jer ja sam s tobom da te izbavim.“ Neka Gospodin uvijek naša snaga i jakost života.
don Damir Bistrić