Slijediti Gospodina Isusa za nas je vjernike život. Za nas je to doista jedan veliki ogroman projekt. Projekt u kojem je utkano cijelo naše biće.
Iščitavajući sveta pisma idemo skupa s njim i jedino tako možemo proći ovom dolinom suza na životnom hodočašću koje je upućeno u zajedništvo života s Bogom. Samo tako i jedino tako možemo razumjeti evanđelje. Inače će se sve svesti na nebitno rješavanje ovo zemnih briga koje smo sami sebi nametnuli. Premda bi smo rado okrivljivali druge a u nama je ipak najveći problem. Naši apetiti se neprestano povećavaju. U većini izabiremo živjeti ono što nema u sebi nikakve radosti. Sve smo sveli na prolazno i to je ono što nas nazaduje. To nas udaljuje od zajedništva s Bogom. Na nama je ne samo slušati Božju riječ. Na nama je živjeti ono što slušamo. U Gospodina nema polovičnosti. I premda se svaki put osilimo i mislimo kako sve možemo sami svojim snagama naše nas snage brzo izdaju i odvedu u nezadovoljstvo života. Tada nastaje strah i tjeskoba pred svim životnim izazovima. Tada se lako uvuče u nas nezadovoljstvo u kojem ne vidimo nikakva izlaza a onda nastupa teški dio depresije zatvaranja i življenja boli kojoj nema kraja i kojoj se ne vidi svijetla budućnost.
Sve oko nas prožeto je ekonomskom nesigurnošću polagano postajemo svjesni kako je svaki pa i najmanji dio udar na naš život, na naše osnovne životne potrebe. Premda bi smo htjeli vjerovati da bi moglo biti drugačije. Pred nama stoje doista dani izazova u kojima ako se nećemo osloniti na Boga što nam ostaje. Isus naš Bog poznaje naše životne potrebe. Pred nama stoji veliki izazov redukcije i izbacivanja iz života svega što nam nije potrebno. Previše smo se okružili stvarima i svime što nam pruža prividnu utjehu s kojom sebe uvjeravamo da smo uspjeli u životu. No zastanimo danas pred otajstvom božje milosti. Poput današnjih ribara i mi na pučini života se iscrpimo i jednostavno kad ne ide sve smo slabiji i razočaraniji. To je svijet koji je napustio Boga. Svijet koji je sebe stavio kao mjerilo svih stvari i doveo nas do zida u svemu. Nije Bog kriv za bilo koji dio našega življenja. Svi smo mi više manje zaslužni što smo stvorili svijet koji je okorjeli, bezdušan i koji živi u grijehu.
A odvojeni od Boga uvijek srljamo u svoje vlastito uništenje. Zato budimo poučljiva srca. Naučimo od Gospodina biti poučeni. Vjerovati Njemu na njegovu riječ. Naravno to je čvrsta vjera. Jer u vjeri stoji samo jedno potpuno predanje. Bog želi biti blizu nas. On želi biti naša pomoć. On nije onaj koji bi diktirao ili šefovao nad nama. On najbolje zna naše potrebe. Sve dok u njemu ne pronađemo svoju sigurnost nikad nećemo moći ići naprijed. Zato ajmo više ga slušati i poslušati ono što nam kaže. „Kada dovrši pouku, reče Šimunu: »Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.« Odgovori Šimun: »Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.«“
Naše molitve su uvijek u dimenziji nepovjerenja. „Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo.“ I to je to na čemu se uvijek zadržimo. Prepusti danas svoju brigu Gospodinu. On će naći rješenje skupa s tobom, ma koliko se to god činilo nerješivim pa i nemogućim. Bogu je sve moguće, pa i više od toga. Otvorimo svoje srce Božjem povjerenju. Bog je toliko bogat dobrotom i ljubavlju prema svima nama zato mu iskažimo svoje povjerenje. Koliko se samo klanjamo ljudima silnicima ovoga svijeta jer smo im dopustili da s nama manipuliraju i upravljaju našim životima. A onom koji je izvor blaženstva života zatvorili smo vrata. Jer kao više nam mogu pomoći ti koji su naša sigurna veza a onda se sve izokrene. Danas na svaki izazov dajmo Bogu jedan jedinstven tako lijep i jasan odgovor. Na tvoju riječ učinit ću kako kažeš. Ovaj tjedan kušajte i gledajte ljepotu Božju kad sve svoje povjerenje stavimo u Njega. Gledajmo čudesa koja Bog čini na nama i neka on uvijek bude naš blagoslov da znamo njemu zahvaljivati za svaku i najmanju gestu ljubavi.
don Damir Bistrić