Kako se približavamo Pedesetnici Isusov govor prema učenicima i apostolima je sve snažniji.
Govor je to koji je prepun ljubavi. One ljubavi po kojoj ostajemo u zajedništvu s Njim. Zato nam ga je tako dragocjeno čitati jer se urezuje u naše srce. Riječi su to ohrabrenja i nove nade. Riječi prepune poticaja da se ne zapletemo u svoju samodostatnost i da nas ta ista ne odvede daleko od Boga. Sve oko nas fokusirano je na čovjeka jer je postao mjerilo svega. Bar se tako nameće. A svaka stvar koja je nametnuta nema u sebi nikakav kredibilitet. Neprestano se vjernici nekome kao moraju prilagođavati.
Veliki crkveni filantropi i humanisti propovijedaju sebe jer im je bitno samo jedno oni sami sebi. Oni su svrha sami sebi. Odsutnost poštovanja prema svetome dovelo nas je da takvi crkveni filantropi sebe smatraju spasiteljima uz veliko poštovanje ponizne oholosti i plurala maestatis. Oni su nositelji novih vjetrova u Crkvi od kojih se samo ugušiš. Isus nikad nije podilazio onima koji su na njega nasrtali nesnošljivošću. Uvijek je bio jasan i nikada ne dvosmislen. Nikada se nije želio svidjeti nikome, već je prikazao sebe kao žrtvu spasonosnu uvijek govoreći jasno istinu. Bez istine i jasnoće nauka vjere nema budućnosti. Onda ti neki novi zanosi uvijek nas odvodu tamo gdje Boga nema. A toga je oko nas u mnogim partikularnim crkvama vidljivo. Tamo gdje se napustio Krist i njegovo učenje ostala je pustoš i praznina.
Zato nam je današnje vrijeme ispit svima nama vjernicima. Tamo gdje je učiteljstvo zakazalo oni koji će nositi jasnoću vjere bit će tamo gdje je otpočinula u vjernim laicima jer nemaju nikakvih interesa već samo vjeru kako je to i prorekao drugi vatikanski koncil. I dok su se koncilski oci kao i danas zabavljali sa sobom i svojim dobnim ograničenjima, insignijama i ovlastima Bog je odabrao vjerne laike da budu najveći ispit savjesti sigurnih dvorskih kurija. No pred nama uvijek stoje veliki ljudi koji su jasni i na liniji Krsta njih se zaobilazi i distancira te ih se može samo cenzurirati učiniti da ne postoje. Ne dati im takozvani sveti medijski prostor. Prostor onih svetih medija koji i sami sebi znaju tepati i dizati repicu da su najvažniji nekakvi kršćanski čimbenici a iza njih stoji već poznata nekršćanska mašinerija. I misle svi kako vjernici ne prepoznaju kud ide njihovo licemjerje.
Ovih dana na sve strane smo još uvijek u provokacijama. A sve je to rezultat nevjere i nejasnoće onih kojima je povjereno učenje. Najgore je kad se pastir pretvori u jalovu ovcu koja samo bleji u prazno a sveti mediji je hvale. Medijski je važno stvoriti neprijateljsku negativno okružje prema pravovjernosti u kojima je važno samo naglašavati kako će ti neki nešto veliko učiniti uz prijetnje. Oni i njihove vječne prijetnje. Oni barataju gromoglasno, u prazno, sa postotcima a svoj rejting ostvaruju na način ucjena i cenzure. Nismo zaboravili sve ono što se učinilo proteklih mjeseci protiv roditelja odgojitelja i svega što je rezultiralo s tim popularnim mjerama. Jer njima treba oduzeti, oni i njihova djeca su opterećenje proračuna a taj dio kolača proračuna prebacit će se najranjivijima ugroženim skupinama društva koje sve oko sebe maltretiraju.
Isus na to nikad ne bi šutio. „Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla.“ U ovom je sažeto sve naučiteljstvo Crkve i njezinih pastira. Šta će nam pastiri koji čuvaju sebe i svoju stražnjicu a ne čuvaju svoj povjereni puk. Ali zato nam Bog daje onu milost koja se ne da cenzurirati. Zato s velikom nadom smo čitali da je 20. svibnja nadbiskup San Franciska, legla nemorala, Salvatore Cordilone predsjednici Zastupničkog doma SAD-a Nency Pelos zabranio primanje pričesti zbog okorjelosti ustrajanja u grijehu opravdavanja i promicanja abortusa.
Znamo da to naši nemaju snage. Oni će kao reče jedan od njih loviti svećenike kao zečeve za odstrel. Zato više nisu pastiri već lovci i lovokradice. Onaj koji ustraje u zlu i grijehu nema šta raditi u zajedništvu vjere. Pred nama uvijek stoji Isus i zato se ne treba bojati biti snažan i u Duhu Svetome svjedočiti vjeru pa i onda kada te zbog nje provociraju i ponižavaju. Svi će oni kad tad zakucati na vrata koja su sami zatvorili samo hoće li imati poniznosti zatražiti da se otvore. Na provokaciju ne treba odgovarati. Ne baca se biserje pred svinje. Ostati smiren onda kada te ponižavaju je supermoć. Ne opravdavajte se nikom i za ništa a osobito ne za svoju vjeru. „Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh.“ Zato danas već snažno pristupimo svom ljubavlju onom koji je naša snaga koji je naš Branitelj. Duhu mudrosti koji nas osposobljava za sveto djelo spasenja. Čuvajmo ljubomorno Božju riječ. Ljubimo svoga Gospodina s njime se poučavajmo a ostalo sve na “ignor.” Bog koji je izvor ljubavi uzvratit će nam u ljubavi u svemu zato neka se proslavi na nama jer kraljevstvo Božje i njegov navještaj nije na silnima i moćnima već na neznatnima i malenima. On je naš mir. Naš život, naša budućnost. „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši.“
don Damir Bistrić
