U današnjoj svetkovini naslonjeni na prošlo nedjeljnu Pedesetnicu nastavlja se neizmjerna Božja ljubav. I bez te Božanske ljubavi današnja svetkovina bila i ne shvatljiva.
I upravo u snažnim darovima Duha Svetoga to je ono što postaje tako očito i snažno. Mogli bi se sad raspisati naveliko o teološkoj mudrosti, citirati poznate teologe no i dalje sve objekcije na Presveto Trojstvo ostale bi i dalje samo tepanja o onom što zapravo slavimo. Jer za ovu svetkovinu je potrebno srce prepuno ljubavi. Srce koje nije opterećeno nikakvim mozganjima, vlastitim objekcijama i mudrovanjima jer Bog je tako jednostavan. I zato što je jednostavan odabire snagu ljubavi kao pokretačku misao svega svog otajstva. To je ta mudrost koju danas čitamo. Mudrost koja nije opterećena. „Kad je polagao temelje zemlji: bila sam kraj njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan.“
Pred nama je ta ista mudrost koja je nama danas graditeljicom. Ona koja nas izgrađuje za blizinu Božje prisutnosti. Tada nam je snaga u otajstvu nemjerljiva jer je Bog uz nas. U radosti prepusti se Bogu da nas izgrađuje. Jer njegova mudrost je ona koja posvećuje i otkriva svako otajstvo vjere. On nam je darovan kao Otac kao Sin kao Duh Sveti. Ne da se dijeli ili da je pak razdijeljen on je jedno jer ljubav je snažna neizmjerna samo jedna. Kako to kaže sveti apostol Pavao u poslanici Korinćanima: „Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje.“
Zato je današnja svetkovina tako sveta. Vodi nas na izvore ljubavi, radosti i mira. To je Otac, to je Sin to je Duh Sveti. Otvorena srca dopustimo da nas Bog u svojoj ljubavi posvećuje. Dopustimo da nas Duh Sveti u radosti životom vodi. Dopustimo da Sin bude naš sveti mir. To je najbolji lijek svem današnjem našem vremenu. Kad smo zahvaćeni snažno, ljubavlju, radosti i mirom naš život poprima sve ono što današnji svijet ne nudi. Presveto Trojstvo nas udaljuje od nezdravih pretjeranih briga koje su nam nametnute kako bi se u zabrinutostima prepustili strahu. A onaj koji je danas i uvijek gospodar straha sije uvijek razdor i nezadovoljstvo. Nitko ne negira da vremena nisu teška. Svako vrijeme je bilo teško no jao onima koji busajući se u prsa o svom velikom katoličanstvu uništavaju malene i najpotrebitije. Bit će im to na njihovu propast. Za nas vjernike danas ostaje najveća sigurnost da je Bog uvijek uz nas.
I ta snaga sigurnosti Božje blizine ulijeva u nas novi poticaj i hrabrost da se uputimo onome koji je uvijek svetost života. Oslonjeni na Presveto Trojstvo današnjim danom započinje ponajprije naše duhovno izlječenje. Otac, Ljubav danas liječi sve rane koje su naši očevi učinili naspram svakom od nas. Jer teško je moliti svaku molitvu a pogotovu molitvu Očenaša ukoliko nismo iskusili zaštitničku očinsku ljubav svojih očeva. Bog Otac svojom ljubavlju liječi. Unosi novu sigurnost života. Izgrađuje novo sveto samopouzdanje. Stoji pored nas kao najdivniji poticatelj prema radosti koja oplemenjuje. Potiče nas na napredak i ljubavi. Zato danas u tišini osvoji bar dio dana povuci se u osamu i samo ponavljaj Oče. Abba. Zovni ga u ljubavi tata, oče, tatice. Poveži se duhom ljubavi u njegovu očinsku ljubav koja te grli snagom milosti i ozdravlja od svih životnih rana. Ovaj današnji dan odiše s tolikom radošću koji nosi Duh Sveti, Posvetitelj, Branitelj, Duh Istine. I neka se onda u nama proslavi Božanski Sinovski Mir. Bog je jedini izvor svete dobrote. Ovaj svijet sve svojata. Mnogi misle kako su vlasnici tuđih života i da smiju s njima upravljati po svojoj volji. Pa tako neki misle kako je Crkva njihov teren kojim oni gospodare. U svim takvima vidi se samo jedno potpuni nedostatak Božanske ljubavi, radosti i mira. Lijepo je rekao Benedikt XVI: „Uvijek sam znao da lađa Crkve nije moja, da nije naša, nego je Njegova.“
Tamo gdje nema ljubavi nastaje tiranija nesnošljivosti, demonska diktatura samovolje, bolesni egocentrizam, nezdravi kult ličnosti, podilaženje svjetini. Tada su im najveći problemi estetske naravi jer su jalovi no ne zabrinjavaju se blasfemijama i svetogrđem. Bog Duh Sveti je obnovitelj. Neka današnja svetkovina u nama vjernima donese novu milost posvetne ljubavi trajne radosti i neizmjernog posvećujućeg mira. „Kada dođe on – Duh istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi.“
don Damir Bistrić
