Kad mi je teško, ne žalim se, ne zapomažem, ne pitam se koliko će to trajati, već cijenim život više nego što sam ga cijenio prije.
I što je teže ja životu podižem cijenu više. U jednom skrovitom kutku moga bića nalazi se stanar zvan nada. I kada se sve stvari počnu mijenjati, kada više nema oslonca, kada stara slika svijeta nestaje a nova se ne nazire, kada više ništa nije kao prije, slušam glas toga stanara koji govori: Cijeni život više i više.
Kad mi je teško, ne kažem da život nije pošten, već pogledam oko sebe na situacije i ljude kojima je mnogo teže nego meni i najednom pronađem tisuću razloga za zahvalnost. I što više nabrajam razloge za zahvalnost to se više smanjuje težina izazova koji je preda mnom. Promislim da ću jednoga dana možda s ponosom gledati ovaj trenutak jer će u njemu sakupiti mnogo više snage nego na bilo koji drugi način.
Kad mi je teško izađem u prirodu i potražim utjehu u ljepoti svijeta oko sebe. Uživam u onim malim trenucima mira i spokoja koje mi život svakoga dana pruža ali ih ne vidim jer sam često usmjeren na samo ono što ne valja. Sve što treba je opustiti se, prepustiti neke svoje planove Bogu pa neka i on tu nešto učini. Možda na kraju stvari ispadnu mnogo bolje ako odustanem od borbe oko nečega što uopće ne mogu promijeniti.
Sreća dolazi kada odlučimo pojednostavniti svoj život i prihvatimo da mnoge stvari neće biti pod našom kontrolom. Sreća dolazi kada umjesto da vrijeme gubimo na stvari i ljude koji nam samo stvaraju suze odlučimo svoj mir potražiti s onima kojima nešto značimo i koji nas ispunjaju osjećajem radosti. Sreća dolazi kada usprkos toga što nam je teško zavolimo svoj život i odlučimo se za njega boriti dalje bez obzira na sve.
