Gospodine, ponekad pomislim da imam loš dan, ali predajući sve u Tvoje ruke, Ti na kraju sve okreneš na dobro.
Kada me prijatelj napusti i ostavi razočarenje u mom srcu, ja to odmah nazivam katastrofom, ali Ti vidiš priliku da tu osobu voliš više i voliš je mnogo dublje.
Kada djeca ne poštivaju pravila koja sam ih postavio, ja ih odmah nazivam zločestom i neodgojenom djecom, ali Ti i dalje u njima vidiš djecu Božju koja će se prije ili kasnije vratiti u Očev dom.
Kada se moji planovi i ciljevi ne ispune, ja odmah sebe smatram neuspješnim, ali Ti upravo u tim neuspjesima vidiš začetke nekih drugih putova, putova koji su još bolji nego što mogu zamisliti.
Kada osjećam prazninu unutar sebe, ja odmah počnem kriviti sve druge za taj problem, ali Ti tu u meni vidiš prostor koji nije u potpunosti predan Bogu, te kada mu se otvorim bit ću ispunjen radošću.
Kada sam cijeli dan pod stresom zbog obima svoga posla, ja odmah počnem mrziti taj posao, ali Ti me učiš da samo ljubavlju prema poslu mogu umanjiti stres i uživati u zadaći koju si mi povjerio.
Kada kolegi, susjedu, prijatelju učinim uslugu a on već za trenutak zaboravi moje dobročinstvo, ja počnem sumnjati dali trebam još pomagati i činiti drugima dobro, ali Ti mi kažeš: Ne tražite plaću za vaša dobročinstva na zemlji, Otac vaš na nebu to vidi i uzvratit će vam.
I na koncu, Gospodine, molim te daj mi mudrost da shvatim razliku između lošeg dana kako ga vidim ja i svakodnevnih prilika koje mi daješ Ti. Tek tada mogu razumijeti da je svaki s Tobom dan doista dobar i prekrasan dan.