Razmatrajući Božju riječ svakim danom sve više i više ulazimo u milost spoznanja Božje pravde i pravednosti. To je ono što je izvor naše snage. Samo u Bogu je jedina pravda i istina. Sve ostalo su manipulatori kojima je bitna jedino prezentacija.
Poplava lažnjaka koji se nazivaju vođama, spasiteljima, filantropima, humanistima postaje zabrinjavajuća. To čine kako bi sebe počastili jer nitko drugi neće. Važno je graditi svoj izmišljeni imidž. No jao onom koji ga gradi na suzama ispaćenih i obespravljenih. Za njih je bitno je biti viđen. Biti na položaju. Biti važan. Moćan. A s tim dolazi sve pa i zlo. Dokaz toga nam je svuda oko nas. Sve se na sve strane urušava. Kad je vlastiti profit iznad čovještva i ljudskosti tada se lako zađe u mutne poslove. Dovoljno je pročešljati sve te velike tipove i tipice. Velike poštenjačine koji su na račun svojih nevladinih udrugica koje su vlade marljivo financirale sticali takozvanu poštenu plaću. Zato oni začudo i imaju koji stančić više, bolji vozni park, kakav stančić vilicu na moru s bazenčićem i dobru ušteđevinu u raznim valutama naravno koju ne treba provjeravati jer sve je dobro papirnato pokriveno. Sve pošteno. Ako ništa onda su honorari sve pokrili. To je ono s čime nas vječno zabavljaju i ujedno toliko zamaraju jer u trenutcima kad se događaju za nas važni egzistencijalni preokreti važno im je zabavljati narod sa onim što je i onako narodu bitno jer su ih na to navikli.
Nekada kad je osamdesetih divljala inflacija i kad su bile velike nestašice prazne police osnovnih namjernica za život onda su se vrtili narodnooslobodilački filmovi kako bi se dalo jasno do znanja tko je gazda i da ne pomisliš tražiti nikakva prava a danas su to stare metode sa istraženim novim javnim mjenjem koje glasi zabavlja ih jedino ko je jamio jamio je. Prije je bio u doba Rimljana kruha i igara a danas graha i afera. I oko toga onda sve se gradi. Onda su bitne projekcije, rejtinzi, analize što se urušava i prognozira se kada bi bio nečiji kraj. Sve je to pozornica i dobro promišljena tragi komična predstava za mase. Zastupnički teatar propalih karijera.
Današnja čitanja koja iščitavamo na liturgijskim slavljima tako su snažna i umirujuća. Stavlja nam se jedna nova dimenzija života. Dimenzija koja nam je jako bitna kako bi smo normalno funkcionirali. Znamo i naučili smo iz svog životnog iskustva da se na nikoga od ljudi ne možemo osloniti i ukoliko se ne potrudimo ništa se ne može postići. Zato dopustimo da u svojem teatru apsurda uživaju teatrlci koji pišu te loše scenarije ovoga društva i usmjerimo se prema onom životnom i bitom. Oni neka se bave i zabavljaju sa sobom jer nama to nije potrebno.
To je ovaj današnji nepravedni upravitelj koji će za sebe uvijek naći rješenja. Nije mu bitna stvarnost, istina i pravednost jer kad prigusti zna on kako će nastaviti dalje. U svojoj domišljatoj nepravdi. Bog nam otvara danas snagu za život. Poziva nas da ne budemo kao oni koji žive od zloće. Onaj tko čini nepravdu nema blagoslova. Sve što je stečeno u nepravdi nestat će. Završit će kako je i stečeno. Rekla je jedna mudra starica dat će likaru. Zato ne brinimo se i ne zabrinjavajmo za druge, već za sebe. Jer svima nam je jako važno biti pravedan. Svi smo na jako tankoj niti da postanemo zvijeri i padnemo u provaliju bezdana. Da postanemo nepravedni i da započnemo ugnjetavati nezaštićene. Ako nisi izvršio svoje dužnosti prema dužnicima, državi isti si kao i oni koje pretresaš i stavljaš na stup srama.
Ne gledaj trun u oku brata svojega, već najprije izvadi brvno iz oka svojega. Kako je bilo prozirno i jadno gledati lešinare nedavno oko jedne crkve da se vidi kakva će biti reakcija privremenog poslužitelja jedne župe da se provjeri njegova gorljivost za pravdu i pravednost. No mudrost Božja se proslavila. Volio bih da danas otvorena poniznog srca susretnemo se s Gospodinom koji je jedina naša utjeha i najveća pravda. On nikada neće ostati nijem na naše životne situacije, potrebe i ugnjetavanja od moćnika. On s toliko ljubavi i brige stoji kao naša najveća utjeha. Zato sve stavite u Njegove ruke i ne brinite. Svak će dobiti po svojoj zadužnici. „Zakle se Gospodin ponosom Jakovljevim: »Dovijeka neću zaboraviti nijednoga djela vašega.“
don Damir Bistrić
