Za nas danas započinje tako dragocjeno sveto vrijeme. Pred svojim Gospodinom danas stojimo u spoznaji da je ovaj naš život kratak i prolazan na ovome svijetu.
Tijekom cijele današnje liturgije odzvanja tužaljka koja probija našu oholost srca jer čujemo jedinu istinu o svom životu: „Spomeni se čovječe da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti.“ Zato su današnja čitanja prepuna milosnih lijekova za dušu, darova ljubavi Božje koje su nam put i lijek za naše obraćenje od naše oholosti i pokvarenosti. Tko bi to današnjem čovjeku stao u kraj. Svi su se umislili da su nešto vrlo važno a obijest, bahatost i tvrdoća srca se sve više množi. Polako u medijima danas započinje ruganje i izrugivanje sa svetim. Počinje vrijeme posta i odricanja. Ispitivanje kao slučajnih sugovornika koji su pomno odabrani u montaži. A to im je omiljeno vrijeme da se uvijek nađe onih koji sebi daju za pravo da su oni ti koji su toliko savršeni i ne trebaju obraćenja. Šta će im Korizma? Od čega će se to odricati kad su i onako već tužni u životu obilja sreće ovoga vremena. A sotona se boji posta i molitve. Sotona se boji Korizme.
I svaki izvještaj o relativiziranju Korizme i omalovažavanju molitve i posta je samo sudioništvo u sotonskim djelima. Sve je to jedna velika farsa današnjih ateističkih kršćana kojima ništa nije sveto ali sebi daju za pravo docirati svima jer oni su jedini pravedni, osviješteni. U Kristovo vrijeme licemjerstvo je bilo sveprisutno tako i danas toliko je licemjernoga kršćanstva i nazovi kršćana. Sve je više onih koji za sve nalaze opravdanje i izgovor. Opravdanje za nekršćanski život kršćana je postalo pomodno i moderno jer tko to smije taknuti uz pobožni uzvik tko sam ja da sudim. No ima onaj koji je važniji od svega i koji je sudac pravedni svima. Nama koji započinjemo ovo sveto vrijeme Korizma je vrijeme izazova i ulaska u novi život vjere. Zato i slušamo ove divne riječi iz knjige proroka Joela kojima nas Bog poziva na obraćenje od staroga života protraćenog u ništa. Na poziv Božji vjernik se ne oglušuje. Za poziv Božji ne vrijede nikakva dobna ograničenja. Ono je poziv na sve, bez iznimke. „Sada, govori Gospodin, vratite se k meni svim srcem svojim posteć, plačuć i kukajuć. Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Gospodinu, Bogu svome.“ Ovdje prestaju sva velika ljudska mudrovanja i umišljenosti. Spoznaja da smo daleko od Boga i Božje milosti prilika je za promjenom.
Korizma je toliko dragocjeno vrijeme napuštanja sebičnog stava samouvjerenosti u svoju pravednost. To je vrijeme koje uključuje ogroman napor promjene svoga ponašanja na koji smo sebe navikli. Korizma je vrijeme oslobođenja. „Sveti post naredite, oglasite zbor svečani, narod saberite, posvetite zbor. Saberite starce, sakupite djecu, čak i nejač na prsima. Neka ženik iziđe iz svadbene sobe, a nevjesta iz odaje. Između trijema i žrtvenika neka tuže svećenici, sluge Gospodnje. Neka mole: »Smiluj se, Gospodine, svojem narodu« Ne prepusti baštine svoje sramoti, poruzi naroda.“ Sve dok ozbiljno ne shvatimo Korizmu i njezin značaj poziva na obraćenje ona će biti samo neko vrijeme u kojem eto nešto činimo ali iz samo neke navike jer je eto stiglo to nekakvo vrijeme. Otvorimo svoje srce Bogu izvoru ljubavi. Njemu je toliko stalo do nas. On nas toliko ljubi i ne želi da itko propadne. Nije protiv nas. Nije protiv radosti života. Njegova ljubav je neizmjerna no naš život u grijehu je svojevoljno odbacivanje ljubavi kojoj nema kraja. Zato se ostavimo kršćanskog licemjerstva i prionimo uz Božju ljubav. „Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom! Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu.“
U sakramentu ispovijedi uvijek imamo mogućnost iznova započeti život. Otkrijmo svi ovaj dragocjeni sakrament oproštenja koji čini da radost izbija u srcu ponovno rođenom za pravi život. Učvrstimo se u svetim darovima iznova vraćati se Gospodinu po sakramentu pomirenja. Lijepo je rekao sluga Božji papa Pijo XII da je najveći grijeh suvremenog čovjeka u tome što je izgubio osjećaj za grijeh. I u tome je sav problem kršćana i kršćanstva. U ljubavi se evanđeoski pripravljajmo za susret s Gospodinom poniznom molitvom, skrušenim srcem, radosnim darom. Ponizna će nas molitva oslobađati od vjerske umišljenosti i velike vjerske zaslužnosti. Skrušeno srce u radosnom postu prepoznat će prave vrijednosti i vrline života. Radosni dar oslobodit će nas od zatvorenosti pred potrebama osamljenih i zapostavljenih.
Neka nas ovo sveto vrijeme dobro prodrma od samovolje i dvoličnosti i neka nas pripravi za život svetosti po ljubavi. Prionimo uz pravi istinski post i pokoru a ne ove nekakve moderne inačice koje nam serviraju njonjasti pripobožni mekušci sa boljerom ispred sebe. Uronjeni u poniznu molitvu s kojom se sjedinjujemo sa svojim Stvoriteljem i Otkupiteljem otkrijmo koliko nas Bog ljubi i posvećuje za vječnost za koju smo jedino i stvoreni. Neka nam je blagoslovljeno ovo sveto vrijeme Korizme, vrijeme obraćenja.
don Damir Bistrić
