Na čistu srijedu započeli smo sa četrdesetodnevnom pripravom za sveti Uskrs. Za sveto se pripravlja svetim.
I sveto se samo može zahvatiti kad se otvorimo svetom da nas zahvati i povede novim putem života. Zato ćemo toliko puta kroz ovo vrijeme čuti sveti poziv: Obratite se! U ovom pozivu osjeća se sva velika i neizmjerna briga samoga Gospodina za svakoga od nas. Jer on je Bog ljubavi koji spašava čovjeka i čovječanstvo od svega što ovo vrijeme unosi kao nemir i nezadovoljstvo. Snažna prisutnost negativnosti stvorila je prostor da cijeli svijet živi u strahu pred silovitima i onima koji se nameću kao kreatori života.
Pred nama je dragocjeno vrijeme. Vrijeme povlačenja u pustinju. Vrijeme u kojem se udaljujemo od svega onoga što je unijelo nemir u naš život. Važno nam je što prije proniknuti zlo među nama i odmaknuti se od svih onih koji nas neprestano truju zlom iz dana u dan. U ovom za nas kršćane svetom vremenu našega intenzivnog približavanja Gospodinu naravno da će nas napadati svaki oblik Zloga kako bi nas još više udaljio od jedinoga spasitelja i otkupitelja Isusa Krista. Kako bi unio pomutnju i još veći razdor. Kušnje đavala u današnjem vremenu još su jače i snažnije jer dobro zna da je današnji čovjek od kojega je napravio ovisnika o svemu i svačemu lagana meta svih njegovih zlostavljanja. To nam se događa iz dana u dan.
Đavao ne popušta sa svojim zlostavljanjem. A kršćani su danas izloženi svim oblicima zlostavljanja od velikih filantropskih zlostavljača izravnih slugu Sotone. Svatko tko se služi lažima i zavodi istima je sluga Đavla i djela su njegova zla. Ne može se opravdati ničim niti pod kojim oblikom jer mu djela uvijek ostaju zla. Dovoljno je samo zaći u današnje Kristove kušnje iz evanđeoskog izvještaja koje je zabilježio evanđelist Matej kako bi smo ih povezali sa svim događajima koji su naša stvarnost iz dana u dan. Jer pred našim očima se događa zlo koje najčešće kao vjernici prešućujemo jer kao ne valja se izlagati nastradat ćeš. U potpunoj pustinjskoj odijeljenosti od svijeta u molitvi i postu pri kraju priprave za navještaj radosne vijesti Kraljevstva Božjega Kristu dolazi sotona kako bi ga zlostavljao. Iskušava njegovo Božanstvo stavljajući ga u dvojbu da izabere lakše rješenje primjerenije svijetu i njegovim svjetskim moćnicima.
No pustinja je mjesto tišine u kojem odjekuje Božji glas, mjesto siromaštva, oslobođenja od svake navezanosti i na ljude i na stvari. Mjesto lišenosti od svih materijalnih oslonaca. Mjesto s temeljnim pitanjima egzistencije. Mjesto umiranja i smrti. Zato u ovom zlostavljanju Boga kojem svjedočimo i danas nama se postavlja pitanje: Što je dosita važno u mom životu? Hoću li se odreći Boga i istina Božjih radi kruha koji je natopljen suzama i krvlju pravednika. Kruha nepravde i obespravljenih. Kruha koji je proklet jer je otet od gladnih i potrebnih usta uskraćivanjem pravedne plaće. Nema blagoslova od Đavolskog kruha jer to je kruh propasti. Zato Krist osorno odgovara zlostavljaču: „Pisano je: ’Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.“ Jedina naša glad je glad za Bogom, glad za istinom ona je Božansko posvetilište koja siti svakim blagoslovom i koja spašava.
U ovom svijetu koji obezvrjeđuje sveto stavlja smo senzaciju na prvo mjesto kao izvor vjere. Hoćemo li tražiti Božju senzaciju kako bi se osvjedočili da je on Bog? No senzacija je ona koju obožava jedino Đavao. On je teatralan i voli biti senzacionalan, zanosan jer je samodopadan. Savršen glumac koji poznaje sve pa i Pismo. Iskrivljujući Riječ on želi biti bog i zato je toliko onih koji su se udaljili od milosti Božje jer su podlegli đavolskim tumačenjima i obmanama. Bogu ne trebaju senzacije. Bogu to ne treba. Bog ljubi i u ljubavi sebe daje i ne traži nikakve zadovoljštine ni uvjetovanja. „Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!“ U trećem zlostavljanju Krista đavao se služi sumnjom dovodeći u pitanje njegovo Božansko čovještvo. Hoćemo li se odreći Boga poradi vlastodržaca svijeta? Jer kad uđeš u svijet moći onda su ti potrebni alati s kojima će se lakše provoditi projekt obmane. Za to ti je potrebna moć a đavao je velikodušno daje. Doduše na kratke staze. Sve pod krinkom pa ipak to činiš za opće dobro. Nisi kao ostali. Lopovi i korumpirani. No lako to sa Sotonom postaješ. No za kraljevstvo Božje nije potrebna moć ovog svijeta Krist zna da svjetovna sila i moćnici nisu ti koji spašavaju svijet već sila Križa, poniznosti i ljubavi koju đavao nema.
Za nas je važno svakodnevno prepoznavati zamke zloga. A one su sve jasnije i glasnije. Više se ne može skrivati u svojoj oholosti. Jer svatko tko je protiv molitve sluga je Đavla. Svatko tko dugog iskorištava, umanjuje, ponižava, obezvrjeđuje i omalovažava sluga je Sotone. Svatko tko opravdava svaku vrsti nastranosti i ubojstva nerođenih sluga je Zloga. U ovom svetom vremenu pojačajmo snagu molitve. Blagoslivljajmo naše obitelji. Posvetimo se sakramentalnom životu i prionimo uz Božje istine i Njegovu ljubav. „Odlazi, Sotono! Ta pisano je: ’Gospodinu Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!“
don Damir Bistrić
