Na osobit način danas slavimo svetoga Leopolda Bogdana Mandića. Taj tijelom maleni svetac ostat će orijaš ljubavi prema čovjeku sa svim njegovim potrebama i najdivniji primjer kako se život živi.
Mi smo u ovom vremenu koji je ubrzan fokusirani na potrošački mentalitet u kojemu je sve stavljeno na razini potrošnje. No zaboravljamo da smo svi mi svojim poslodavcima samo obična potrošna roba. To je tako vidljivo na svim dimenzijama jer kako vrijeme odmiče sve je veća potražnja za onima koji su mlađi u navodne znake sposobniji prilagođeniji tehnologijama i potrebama tržišta rada a oni koji zalaze u neke druge životne dobi koje za neke nisu dovoljno produktivne polagano ih se eliminira. Jer danas je nažalost čovjek najpropadljivija roba. Onima koji istražuju područje rada neprestano govore u ljudskim potencijalima. I tu je vidljivo da ljudski potencijali su samo oni koji su produktivni koji povećavaju obujam kapitala svojih poslodavaca.
Svako malo u našim medijima vrti se omraženo pitanje koliko samo naš narod provodi na bolovanju. Onda se u najvišem predmjeva kako su ti koji su na bolovanju opterećenje jer bolovanju uzimaju iz tko zna kojih razloga. Čim dođemo u čekaonicu kod svog obiteljskog doktora dobijemo broj koji čeka da ga se prozove. Broj iza kojega stoji ima i prezime. Broj iza kojega stoji jedna ogromna životna priča koju nosi onaj koji je u potrebi. A ti obiteljski liječnici koji su sigurni u svojim glavarinama odnose se prema onima koji stoje pred njima kao brojkama koje ih opterećuju. Treba ispisati uputnice nove lijekove sve će im to smanjiti prosjek učinkovitosti i ništa od nagrada od farmakoloških tvrtki, prezentacija, putovanja i pohvala. Ima na radost našu i liječnika koji su toliko divni. Kojima je čovjek na prvom mjestu a ima i onih koji se nikada ne bi odnosili sa pacijentima na način na koji se odnose kada bi bili u pitanju njihovi obiteljski članovi.
Današnja svetkovina za nas je bitno da znamo se u svojim životnim borbama prepustiti Bogu koji je naša životna snaga. Sveti Leopold Bogdan Mandić cijeloga svojega života bio je obiteljski liječnik duša. Neumorno je provodio sate i sate u ispovjedaonici kao liječnik duše koje su bile skršene i slomljene. Svi koji su dolazili k njemu bili su primljeni sa istom pažnjom i istom Kristovom ljubavlju i strpljivošću. On je nosio teret svih koji su dolazili k njemu. A dolazili su sa svih strana. Slušao ih je satima jer je znao koliko duša nesnosno boli i kako je za dušu najbolji lijek sakrament svete ispovijedi i euharistija. Dolazili su mu svi koji su bili u potrebi. Toliko je svjedočanstava onih koji su s njim prošli procese svoga tjelesnog ozdravljenja. Padova koja je i danas ostala veliki centar medicine i studiranja medicinskih znanosti imala je i svog velikog učitelja za lijek koji skupa s medicinom stvara novo obzorje života onih koji su na svome tijelu nosili neizvjesnost bolesti.
Živimo u propadljivom svijetu u kojem vlada nova religija zdravlja. Dovoljno se sjetiti prije par mjeseci na što smo sveli svoj život. Na što smo sve bili spremni samo pod svaku cijenu. Koliko smo se bojali jedni drugih. Koliko smo se prepustili zloduhu straha za zdravlje. Na što smo sve bili spremni obilježiti, prozivati, izolirati.
Otac Leopold imao je samo jedno na pameti ljudsku potrebu. Znao bi nakon svete ispovijedi reći: „Dođite opet bit ćemo prijatelji.“ Uvijek je sve vodio onom koji je bio izvor njegova života i radosti Isusu Kristu.
Svatko od nas udaljavajući se od Krista, bez Božje ljubavi ostaje neostvaren. Dovoljno se sjetiti naslova koje su pratile njegov dolazak njegova tijela u našu domovinu. Mnogi kršćani su šutjeli i odobravali iste pogrde i poniženja svetih.
U nama kad nema Gospodina i njegove nazočnosti nastaje ogromna praznina i glad koja je samo još jači okidač za bolest i bol tijela. Kad shvatimo da je naše tijelo propadljivo tada je već kasno. Istrošimo se na budalaštine. Upropastimo sami sebe svojim nerazumnim odlukama i željama. A kao rezultat svega bolesti samo nahrupe i donesu svoj danak.
Tko nas bolje može razumjeti u našim teškim dijagnozama doli onaj koji je i sam nosio svoju bol na tijelu. I sam obolivši od karcinoma jednjaka prošao je mukotrpno sve na svom tijelu boli koje je stavljao na križ Kristov. A osobito bol što više ne može govoriti, tješiti, hrabriti one koji su bili potrebitiji od njega kako je kazivao u šapatu svoje vlastite boli. U boli je osjetio blizinu mnogih ali i samoću i odbačenost i nerazumijevanje i sve što bolesnik od ljudi može osjetiti. No znao je ono što je stalno svjedočio: „Isus je najbolji lijek i liječnik.“ Danas želim moliti sa svima vama za svu našu braću i sestre, posebno za najmlađe koji nose teret boli na svome tijelu da im Gospodin bude zdravlje jer bolest je dar za naše obraćenje i povratak onom koji je izvor života uvijeke.
* Molitva bolesnika
Dragi sveti Leopolde, ti si uvijek pomagao i tješio one koji su ti se utjecali u svojim duhovnim i materijalnim potrebama. Potaknut velikim pouzdanjem i ja se utječem tebi koji si tako bogat dobrostivošću i velikodušnošću.
U svome si životu iskusio nemir i nevolju življenja s tumorom: budi uz mene. Ti poznaješ moju tjeskobu i strepnju: priteci mi u pomoć. Podupri moju vjeru, ojačaj moju nadu, izmoli mi milost da se mogu nositi s mojim trpljenjima i podnijeti lijekove za ovo zlo koje me snašlo te da ovu kušnju prebrodim u pozitivnom duhu. Zagovaraj me kod Oca kako bi moje srce našlo mir i pravi spokoj. Daj da uzmognem, zahvalna srca, zahvaljivati milosrdnom Bogu kojega si ti sâm nazvao “liječnikom i lijekom”.
Slava Ocu…
* Molitva članova obitelji
Gospodine, stvoritelju i spasitelju naš, u svome zemaljskom životu i u svetome Leopoldu ti si bio blizak bolesnima i klonulima duhom. Svrni svoj dobrohotni pogled na muškarce, žene i djecu svakog jezika, naroda i nacije koji pate od tumora. Čuj našu molitvu i prošnju njihovih dragih: neka ih sveti Leopold i Blažena Djevica Marija pohode u duhu i sjede uz njih u dugim satima u bolnici i njihovim besanim noćima.
Sveti Leopolde, upućujemo i tebi našu prošnju srca puna žalosti i strepnje za našega/našu dragoga/dragu (…). Ti koji si tješio mnoge koji su dolazili u tvoju ispovjedaonicu i povjeravao ih Djevici Mariji, “Blaženoj gospodarici”, daj da velika zabrinutost zbog te bolesti urodi cvijetom zahvalnosti za život i nadom da će se zdravlje povratiti.
Slava Ocu…
* Molitva za zdravstvene djelatnike
Dragi sveti Leopolde, u svojoj službi svećenika, ispovjednika i duhovnog savjetnika, gajio si iskreno poštivanje i istinsko prijateljstvo sa zdravstvenim djelatnicima: liječnicima, kirurzima, kliničkim specijalistima, sveučilišnim profesorima, bolničarima. Kao dobri Samarijanci oni su pomagali i tješili bolesne na bolničkim hodnicima. Molimo te da oni koji su u službi zdravlja i ljudskoga života znaju uvijek povezati stručno znanje s brižnom raspoloživošću. Daj da pacijent bude uvijek osoba koju će se poštivati u njegovim osjećajima, u njegovim strahovima i očekivanjima.
Molimo te da prosvijetliš one koji se bave istraživanjem novih lijekova, da vodiš ruku kirurga, da pomažeš liječniku u čitanju nalaza, davanju ispravne dijagnoze i odgovarajuće terapije. Sveti Leopolde, neka prisutnost zdravstvenih djelatnika i bolničkih volontera bude nalik tvojoj: diskretna, uvijek vedra i ozarena osmijehom, kao kad si prihvaćao one koji su bili pogođeni tjelesnim trpljenjima ili tjeskobni u duhu. Daj da znaju uliti duhovne lijekove hrabrosti i nade.
Slava Ocu… Kraljice neba…
don Damir Bistrić
