Gospodin Isus uvijek je izvor blagosti i milosti. Za svakoga od nas prepun je dobrih uputa.
On nikada ne docira. On nikada ne moralizira. Nikada se ne stavlja iznad nas. Nikada ne daje beskorisne savijete već s ljubavlju nas upravlja prema životu. To je ono što nam je doista i potrebno na osobit način u današnjem vremenu, vremenu koje je prepuno iskorištavanja i nezahvalnosti.
Naša otvorenost i želja za pomoći najpotrebnijima dio su naše osobnosti. Tada nas zahvati i podnese nas naš polet. Naša dobrodušnost. Naš žar zanosa prepunim ljudskosti i dobrote. A onda nakon nekog vremena slijedi razočaranje.
Slušajući danas svetopisamska čitanja koja nam se nude za razmatranje Bog ispred nas stavlja da se znamo postaviti prema svemu u životu. On nikada ne želi da se osjetimo ranjeno ili iskorišteno. To je njegova stalna briga jer dobro zna da iza svake rane se samo otvara prostor koji nosi sa sobom sve ono što ruši i uništava kvalitetu života. Zato je njegova ljubav neizmjerna. Jer svaki put kad bilo koga stavimo u centar a ne Njega tada se događa sve ono što nas odvlači od Božje sigurnosti i ljubavi.
Cijeli ovaj svijet sastavljen je danas samo na jednomu na sebeljublju. Toliki egocentrizam vlada posvuda. Ako se ne prilagodiš i ako se ne podrediš takvima bivaš izoliran. Na tome se sve temelji i nema ni jednog dijela društva koji ne funkcionira na taj način. Tada se vidi koliko dobro prolaze oni koji se znaju ne prilagoditi već oni koji se znaju ulizivati, laktati. Njihovi pristupi su snažni i uvjerljivi jer svatko voli da mu se draška njegov ego. Takvi se ne prilagođavaju. Njihova je taktika samo sebe dovesti u poziciju u kojem kada se stekne dovoljno povjerenja da se onda ostvari dio u kojem će oni postati kao nešto. Takvi su sposobni za sve i kako se kaže idu preko leševa kako bi sebe osigurali u pozicijama moći.
Za nas Gospodin nije pripremio takav život. On nas želi osvijestiti koliko je važno imati Njega u svojoj blizini i koliko je važno da on bude uvijek izvor našeg života. Svi smo mi svjesni da živimo u okrutnom egoističnom svijetu u kojem smo svi samo potrošna roba svih naših samoprozvanih gospodara jer kad više nisi od koristi lako te se riješe, postaneš višak jer je kako to lijepo upakiraju je smanjena tvoja produktivnost a od novih generacija koje dolaze imaju mogućnost većeg pritiska i potihog zlostavljanja kroz ucjenu. Vjerojatno misle kako će im biti dobro u životu no za takve nema budućnosti. Bog sve pamti.
Danas naš Gospodin stavlja nas po svojoj ljubavi pred novost života. Znamo da se ne možemo osloniti na nikoga osim na Gospodina. Ako se oslanjamo na bilo čiju sigurnost uvijek ćemo stati razočarani. Jer onima kojima pomažeš nikad nije dosta tvoje pomoći. Kome činiš dobro nikad im nije dosta tvoje dobrote. Ako vide da mogu to rade sve dok te ne iscrpe jer misle da na to imaju pravo.
Bog nas želi zaštiti od svih današnjih utjecaja koja postaju snažna prepreka za iskren i dobra život. Rane koje su nanesene znaju nas hendikepirati. Znaju nas zatvoriti prema svima. Rane snažno zatvaraju vrata životu. Zato nam i kaže Gospodin koliko je važan on u tim trenutcima u kojima smo poniženi, iskorišteni, izranjeni i odbačeni. „Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan.“ Ako nismo spremi Krista staviti u središte svog života svi će nam samo priuštiti jedno neizmjerne, preteške rane duše koje jako teško zacjeljuju.
Prepustimo se da nas Gospodin snagom svoje ljubavi osovi na novi život. Neka zacijeli svaku ranu koju su nam nanijeli ljudi od kojih se to nikada nismo nadali. Neka Gospodin Isus bude naša snaga u svim poniženjima života da se nikada ne bojimo imati snažan stav u svemu i pred svima. „Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga.“
Osnaženi Božjom dobrotom dopustimo da danas Bog bude naš lijek i da se znamo zahvaliti na svakoj životnoj lekciji kada smo više vjerovali ljudima nego li svome Bogu. Kada smo više povjerenja stavljali u ljudsku prolaznost nego li u Božansku svetost. To je ono što je i rekao Gospodin u koga si se uzdao primio si svoju plaću. A plaća koja je mimo Boga uvijek je katastrofa. Zato neka sve naše bude Isus, Bog naš. „Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao.“
don Damir Bistrić
