Dan je Gospodnji. Dan Božje prisutnosti i njegovog svetog mira. Toliko se toga nakupilo u nama što nam onemogućava bolji i blaženiji život.
Uvijek je sve u nekoj pretjeranoj užurbanosti. Vrijeme nas pojede. Kad se prepustimo da nas vremenitost obuzme zaboravimo na sve one divne darove koje nam je Bog ostavio ako bi se obnavljali po njegovoj ljubavi.
Toliko je sve svedeno samo na pretjeranost materijalizma i sve su veći pritisci u kojima se mjeri ljudska produktivnost. Svi smo postali robovi bez prava koji se samo promatraju kroz prizmu kolika je korist od svakog od nas. I kad ne ispunjaš zacrtane norme onda si već na sve većoj listi za odstrel. Tada počinje ofenziva trajnih ponižavanja, izlaganje porugama i neprestanih provokacija. Još ako poslodavac planira nekog od rodbine zaposliti tada si na meti u kojem ti se sve više radi o glavi ne gledajući ni tvoje kvalitete, ni tvoj život, ni tvoju egzistenciju. Svi smo mi svima njima samo broj i smetnja koja iscrpljuje njihov krvavo oteti kapital. No sve što je stečeno na tuđim suzama i zakidanjima za vijeke je prokleto. Danas u evanđelju imamo istu situaciju. Svi koji su išli za Isusom imali su iskustvo u kojima su toliko puta bili uskraćeni za pravednu plaću. Koji su bili zakinuti za svoje dnevnice. Koji su smatrani nižim staležom kojima je vladala bogata oligarhija.
Krist je uvijek bio za one koji su bili maleni i nezaštićeni. U Kristu su imali zaštitnika koji se nikada nije bojao otvoreno reći lopovima da su lopovi i da od svega njihovog bogatstva nema ništa i da od njega nema zadovoljstva.
Kao i u svaka vremena bogataši su sebe osiguravali kako bi svoju nesigurnost liječili sigurnošću posjedovanja novca. No radost nije bila u onom to se posjedovalo prazan život tražio je uvijek nešto više.
Vječno dokazivanje moći posjedovanja samo je unosilo više neostvarenosti. Ništa nije moglo unijeti radost ni ispijanje skupocjenih vina, ni prejedanje u obilju hrane niti u orgijanju. Život je postajao sve više promašen i bez smisla. Bili su toliko u svojoj srži pokvareni da su carinike stavljali na stup srama a sami bi zatajivali porez. Jer ipak su oni više voljeli svoju vlast od rimske s kojom su bili pod ruku. Zato veliki farizeji žele Krista dovesti da ih bar malo pohvali. No dobijaju odgovor koji je iznenađujući. Krist zna koliko iz njihovog života izlazi opakosti jer ipak su oni krema društva koja o svemu vodi računa samo ako imaju svoju profit. To je ono što imao i mi danas svugdje oko sebe ako nemam interesa ne zanima me.
Krist je za nas izvor utjehe i snage. On je onaj koji i danas svojom ljubavlju blagoslivlje pravednost i poštenje.
Svatko tko se bogati na plećima i patnji onih koji su izrabljivani za njih nema budućnosti. Ma koliko kod stanova i imanja posjedovali. Koliko god imali štednih knjižica za koje se zaklinju kako su sve to uštedili svojim radom od napornih honorara svojih nevladinih udruga kao volonteri ili pak o fiktivnim predavanjima na znamenitim progresivnim fakultetima za napredak društva. Takvi će uvijek sebe stavljati kako su oni veliki domoljubi i još veći zagovornici socijalnih prava naravno za sebe a uz to su veliki patnici kojih se progoni radi njihove snalažljivosti no na svoj dobitak ipak ne plaćaju porez na toliko sakupljenu imovinu.
Farizejski licemjeri svih društvenih razina koji danas sebe smatraju kremom društva izruguju se malenom čovjeku koji proživljava svoje dane u patnji i odricanju spajajući kraj s krajem dok se oni bahate sa svojim ciframa.
Bog stoji pored nas kao izvor pravde. Nitko neće uživati svoje nepravedno stečeno. Sve će to otići tamo gdje treba. Tada ne može se kupiti ni zdravlje, ni mir.
Stati na Božju stranu za nas je jedini put sigurnosti. Bog se zauzima za nas premda nam je proći dolinom suza. Neka nas Gospodin snagom ljubavi poučava da znamo izabrati dobro a zlo trajno prokazivati.
»Zašto me iskušavate, licemjeri? Pokažite mi porezni novac!« Pružiše mu denar. On ih upita: »Čija je ovo slika i natpis?« Odgovore: »Carev.« Kaže im: »Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.«
Ohrabrimo se za život u Božjoj svetosti. Kad Bog postane naše bogatstvo Bog uzvrati u svemu stostruko. Otvoreni Božjoj providnosti neka Gospodin blagoslov svoj izlije na naš trud i napor i neka blagoslovom posveti naš život.
don Damir Bistrić
