Kroz sveto vrijeme došašća krenuli smo s Kristom izgrađivati svoj život.
Došašće nam postaje putokaz i smjernica kako najbolje iskoristiti Kristove spasonosne savijete. Božanska ljubav uvijek je u stanju sve posvetiti i sve iznova učiniti blagoslovom. Naša otvorenost Duhu Svetom daje nam na uvid koliko smo potrebni Božje blizine. A nju jedino možemo ostvariti sa Isusom otkupiteljem i spasiteljem čovjeka.
Krist je život i jedini ima snagu sve oživjeti na novost života. Nažalost to smeta ovom svijetu. Oni bi sve u što lakšim oblicima. Instant vjera im je najdragocjeniji oblik kojim se ostvaruju. No sve što je instant je kratkotrajno i nema učinka. Ono zavarava jer je kao nešto slično no u svojoj esenciji samo je nalik. Zato je ovo vrijeme podložno izrađivati svijet bez Isusa Krista. On je snažan na riječi i djelu a instant spasitelji milosrdniji su čak i od samog Gospodina. Toliko su milosrdni da su postali zagriženi nasilnici perfidnih oblika glumeći vječno žrtve koje uvijek netko diskriminira.
Pomama je govoriti o Kristu kako kavom bezličnom liku koji nema jasnih stavova. Isusu koji ništa ne zahtjeva. Koji nema nikakvih snažnih intervenata u povijesti spasenja. Koji je šećerna vodica. Koji sve prašta a mi možemo raditi šta god želimo. No to je Isus Krist koji nije evanđeoski. Isus koji je samo parodijski oblik koji svijet danas treba. To je neki tip koji je pacifist i koji je zanesenjak i neprihvatljiv.
Relativiziranje samog Boga dovelo je ovaj cijeli svijet u potpunu prazninu. Zavladala je tama koja je obavijena beznađem. Beznađe koje rezultira osamama i tjeskobama očaja. Sve više pojava depresije samo je znak koliko smo izašli iz iskrene Božje ljubavi kako bi se prodali uvjerljivim manipulacijama privremenim oblicima ispunjenosti.
Danas nam nakon svega slijedi jedno veliko otriježnjenje jer On sam ne dopušta da ga nitko krivo tumači. On je jasan i glasan. Snažan u svakom trenutku i bez dlake na jeziku. Nije ga briga na našu preosjetljivost. Nema diplomatskih odgovora u rukavicama. Ima samo snažnu istinu koja osvještava.
„Reče Isus svojim učenicima: »Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima.“ Samo u ovom se sve otkriva. Ako se ne živi i ne vrši Božja riječ zastali smo u svom napredovanju duha. Jer ne živi se od ljudskih priča i izvrtanja istine već od vršenja volje Božje. Gospodin nas želi doista učiniti sretnima. On nema potrebu biti nad nama. On nam otvara vrata života u svoj njegovoj jednostavnosti kako bi zaživjeli istinsku radost. To je ono što prorok jutros kaže: „Otvorite vrata! Nek uđe narod pravedni koji čuva vjernost, čiji je značaj čvrst, koji čuva mir jer se u te uzda. Uzdajte se u Gospodina dovijeka, jer Gospodin je Stijena vječna;“ Krenimo danas putem potpunog predanija Bogu i vršenja Božje volje kako bi se preobrazili za novi proslavljeni život prave vjere.
don Damir Bistrić
