Najvažnije jest da svakoga dana preispitujemo svoju savjest, u čemu griješimo i kako ih molitvom možemo ispraviti.
Svakoga dana nakon svake pogreške moramo preispitivati same sebe, što smo krivo napravili i uvijek gledati samo sebe u pogreškama, u svakom pogrešnom činu ili ponašanju, kako bismo naučili sebe ispravljati i rasti u poniznosti.
I tada zamoliti Boga da nas opere Svojom Presvetom Krvlju od grijeha. Zlo nas često želi opteretiti našom pogreškom, ali ako se pokajemo i izrazimo Mu ljubav, On nas opravdava i šalje nam misli kako se ispraviti. Kada nas Bog poziva na sakrament ispovijedi On nas želi zaštititi od grijeha koji je uzrok naših opterećenja i tjeskobe, kako bismo Ga dostojno u milosti primili u Svetoj Euharistiji, Hostiji.
Kada dolazimo na ispovijed, toga dana trebamo dobro preispitati svoju poniznost i svoje greške, svoju uzvišenost i oholost koja nam na ne primjetan način ulazi u dušu. Ponekad takvu milost spoznaje grijeha koji nas uzvisuju trebamo izmoliti jer ih zlo na najlaksi i podli način ubacuje u nas, čak i djelom pobožnosti koje on koristi da nas polagano uzvisi, zato je važno nakon svakog dobrog djela poniziti se i dati hvalu i slavu Bogu jer nam je On omogućio i dao nam milost da to učinimo. Ponizna ispovijed kojom prikazujemo sve svoje grijehe kojim smo se onečistili može nas u potpunosti ozdraviti duševno , a i ponekada tjelesno jer uzrok bolesti zna biti i grijeh.
Pred Bogom ako prikažemo svoje grijehe u potpunoj iskrenosti i poniznosti, dajemo Isusu prostor u Svetoj Euharistiji kako bi nas nakon uzimanja Hostije pročistio od svih ne čistoća Svojim Presvetim Tijelom i Krvlju.
Nakon Mise ako smo s potpunom vjerom uzeli Hostiju znajući da je On u Njoj prisutan, možemo osjetiti odmah nakon Mise promjenu u sebi, tj blagost i nježnost kojom nas je obasjao i kojom nas želi ozdraviti od posljedica grijeha.
Nakon poniznog osluškivanja Božje Riječi u Svetoj Misi On nas potiče da mislimo sveto, misli nam počinju razmišljati o ljubavi i nježnosti prema bližnjemu.
Zlo se tada odmah želi umiješati da spriječi našu dušu od primanja milosti tako da nam odmah počme ubacivati svjetovne misli koje su prljave, ili nam skreće pozornost od Isusa koji u nama prebiva.
Da bismo spriječili ne čiste misli, moramo dopustiti Božjoj milosti da radi tako da odbacujemo misli koje nisu povezane s Bogom, najbolje je u Isusovo Ime odbacivati odmah čim primjetimo, jer sami ne možemo ništa, trebamo misliti na Njega, pričati s Njime i dati Mu slobodnu volju da nas pročisti znajući da On u nama sada čini i odbacuje ne čisto iz nas. Ako dopustimo lijepim mislima koje nas potiču na ljubav i nježnost, već tada se naša duša pročišćuje i postajemo svetiji i naše srce postaje mekše, dopuštamo Bogu da Njegove čiste misli djeluju u nama i odbacuju ne čistoću uma, tako i srca, kako bi naša dusa bila u potpunosti čista i u Miru.
Često moramo razmišljati kako biti blag i što učiniti da drugi oko nas budu sretni i da osjete našu ljubav koja dolazi od Njega, kako bismo svjedočili Krista u nama i kako bi onaj koji tu ljubav prima mogao dopustiti Bogu da ga mijenja preko naših nježnih dodira srca i da zaželi i on imati takvu ljubav i radost mira. Ako je čovjek ne prima trebamo ga blagosloviti i pomoliti se za njega kako bi je primio, i tada djelovati, jer Bog želi kako djelima tako i govorom da surađujemo s Njime.
Bog nam na različite načine nudi milosti, najviše možemo prepoznati da nam ih Bog želi dati tada ako imamo napasti ljutnje, ili bilo koje druge koje nas žele odvojiti od Boga, Bog nas tada poziva da se Njemu pomolimo i da Mu predamo ljutnju istoga trena kako bi nam tu milost dao, zlo vidi da nam sveta milost dolazi i želi nam je potičući nas mišlju i djelom na grijeh oduzeti. Zato i jest važno pomoliti se u trenutku bilo koje napasti kako nam ljutnja koju zlo želi da zadržimo u sebi nebi skamenila srce, tada ne dajemo vise Božjim milostima pristup jer se nismo ponizili i naše prijašnje milosti nemaju bas utjecaja jer su zatrovane i potrebna nam je molitva u kojoj opraštamo s ljubavlju kako bismo milosti Božjoj dali prostora da djeluje u nama.
Bog nam neprestano daje milosti ako nastojimo biti ponizni, ne svadljivi i ako stvaramo Mir između ljudi koji su u napasti svađe ili prepiranja. Ponekada velike milosti u poniznosti ne dobivamo odmah, ali poniznošću nam Bog daje milosti koje će nas dovesti do postojane poniznosti kako bismo bili spremni dobiti darove kojima se nećemo uzvisiti. Zato trebamo u svakom trenutku nastojati biti ponizni i vježbati poniznost oslanjajući se na Božju milost, jer u svakoj napasti mi smo kušani i tad Bog gleda sto ćemo učiniti i koliko sami uviđamo svoje pogreške, i čeka da se ponizimo.
Zamislite samo kako je Bog radostan kada nas vidi ponizne? Zamislite Njegov osmijeh beskrajne ljubavi kojom odmah potrčava nama u zagrljaj i ljubi nas, i udahnjuje u nas dar Mira i još veće ljubavi?
Braćo i sestre zadržimo taj Božji osmijeh svakoga trena u našim životima i ne žalostimo Ga svojim grijesima koje lako možemo izbijeći jer nam uvijek u napasti daje snage da je odbacimo i kažemo : odlazi od mene nečistoćo! Zar da natjeram u plac Boga svoga koji me neizmjerno voli? U Isusovo Ime vezem te Krvlju Kristovom i bacam pod Njegov Križ!
Braćo i sestre ljubite jedni druge kao sto je On ljubio vas i kao sto vas ljubi, i budite sveti kao sto je On svet, jer sigurno je to od nas zatražio sa Suzama u Očima.
Ljubimo Njegovo Srce i Njega u svakom čovjeku, jer sto god učinismo i jednome od Njegove brace, Njemu učinismo.
Nemojmo tu svetu ljubav povrijeđivati i tjerati u plač, kada nam je objavio sve tajne kojima se možemo oduprijeti grijehu, zašto onda da govorimo : ” samo sam čovjek ” i : ” a dobro ispovijedit cu se. ” Kada bi znali koliko Suza teku iz Njegovih Očiju uvijek bi se svim silama odupirali grijehu, i nikada nam ispovijed nebi bila kao izlika za grijeh. Ispovijed bi nam trebala biti predragocjena milost u kojoj nastavljamo put gdje smo prije grijeha stali, jer grijeh ponekada učinimo slučajno, ali ako namjerno zlo učinimo, kako da tu zlobu grijeha maknemo ako ne suzama pokajanja? A kako da se pokajemo ako nam zlo okameni srce? Nedajmo se zavesti i nemojmo vise ignorirati plač Isusov, već svojim kajućim suzama, svojom poniznošću i ljubavlju počnimo liječiti Njegove Rane i tješiti Ga svojom vjernošću, Bog vas blagoslovio braćo i sestre, budimo i mi od danas bolji prema ljudima, prema Bogu i rastimo svaki dan odupiranjem od grijeha i ne čistih misli, poniznošću, ljubavlju i svetosti !
Izvor: www.duhovni-portal.com/