Povijest Crkve je prepuna čudesa. Crkva je zapravo i utemeljena na čudu nad čudima: Uskrsnuću Isusa Krista od mrtvih.
No, bilo je razdoblja kad su čudesa bila rijetka. Prvo veće iskušenje za kršćane da prestanu moliti i očekivati čudesa bilo je vrijeme slobode za Crkvu koje je nastupilo s Milanskim ediktom. Razdoblje nakon progona, Crkvi je donijelo mir ali i svojevrsnu duhovnu uspavanost. S vremena na vrijeme, Bog je podizao karizmatike koji su s lakoćom vjerovali u čudesa i čudesa su se oko njih i događala. Ono što je najčešće izostalo nakon njih je sustav koji bi osigurao trajno povjerenje u Isusovu riječ da će oni koji vjeruju činiti čudesa i da za to nije potrebno ništa više od vjere. Pa ipak, sve do danas proširila se zabluda da je za čudesa potrebna ogromna količina svetosti i da Bog uslišava samo svece, što je potpuno krivo.
Tri razloga zašto Bog čini čudesa
1. Bog želi dotaknuti i ozdraviti svoju djecu jer je pun ljubavi. Čudesa su dokaz Njegove ljubavi prema nama: ‘Bog je ljubav!’ (1 Iv 4,8)
2. Čudesa su ponekad neophodna da Božji narod krene prema višoj razini vjere. Obično se kaže da za čudesa treba vjera ali može biti i obrnuto, tj. da doživljeno čudo proizvede više vjere kao što je bilo u slučaju kad je Isus uskrisio prijatelja Lazara. Isus je to sam ovako prokomentirao: ‘Lazar je umro. I ja sam veseo radi vas što nisam bio tamo da porastete u vjeri.’ (Iv 11,15)
3. Osim vjere čudesa ‘proizvode’ istinsku radost: ‘Narod je jednodušno poklanjao pažnju Filipovim riječima, kad ga je slušao i gledao čudesa koja je činio. Nečisti su duhovi, naime, izlazili s velikom vikom iz mnogih opsjednutih, a mnogi uzeti i hromi ozdraviše. I nastade velika radost u onome gradu.’ (Dj 8,6-8)
Bog čini čudesa izravno ali važno je znati da za ovaj ‘posao’ Bog traži i suradnike, i neću pogriješiti ako kažem da smo to upravo vi i ja, obična Božja djeca koja su pozvana živjeti u nadnaravnoj dimenziji vjere koja podrazumijeva manifestacije kao što su čudesna ozdravljenja i čuda nad prirodom poput stišavanja oluje, umnažanja hrane i sve ostalo što je činio Isus.
Ako su čudesa tako važna, dajmo ih onima kojima su potrebna. Isus kaže da je to lako, potrebna je samo vjera. Iz osobnog iskustva služenja u darovima Duha Svetoga znam da su neki ljudi i danas živi samo zato jer sam za to imao dovoljno vjere. Slična iskustva imaju i mnogi drugi kršćani koji su shvatili da je ovo krajne jednostavna stvar: Ili imaš vjere ili nemaš. A klicu vjere dobili smo svi po sakramentu Krsta i produbili sakramentom Potvrde. Duh Sveti je u nama i na nama! Isti Duh Sveti koji je sašao na apostole i Mariju majku Božju sašao je na sve katolike koji su kršteni i krizmani. Ovo je tako jednostavno, kao 2+2 ali današnja Crkva u poganskom i ateističkom okruženju gubi vjeru u čudesa. Samo oni koji ostaju vjerni Božjoj riječi, ostaju povezani s Duhom Svetim i Njegovom snagom. Zato je važno za katolike i sve ostale kršćane da se pune Božjom riječi svaki dan. Ako malo zavirite u Evanđelja, otkriti ćete da su puna čudesa. Ako istrgnete čudesa iz Evanđelja, neće vam mnogo ostati. Upravo ovo pozivanje na otkrivanje nadnaravne dimenzije Evanđalja je koncept koji može omogućiti stvaranje plodnog tla da se čudesa trajno a ne epizodno događaju u Crkvi.
Isus je činio upravo to: Poučavao je i trenirao učenike da čine čudesa! Slao ih je po dvojicu a oni su se radosni vraćali i ushićeni prepričavali da im se čak i zli duhovi pokoravaju. Još u Starom zavjetu prorok Ilija je oko sebe okupljao proročke kolonije a Elizej, najbliskiji suradnik je učinio dvostruko više čudesa od učitelja. Problem s Elizejom je bio taj da on sam nije nastavio poučavati i trenirati svoje učenike. S ljudima treba raditi, poučavati ih i trenirati i čudesa će se sve više događati. Čudesa nisu stvar prošlosti, jer Isus nije stvar prošlosti a ako je Isus prema Poslanici Hebrejima isti – jučer, danas i zauvijek – onda su i čudesa realnost današnje Crkve – ako Mu vjeruje!
Dražen Bušić, www.dnevno.hr
